26. obljetnica preminuća pape Pavla VI.

Vjerni nasljedovatelj svoga Gospodina, papa Pavao VI. nosio je u svome srcu svjetlo Tabora, i s tom je svjetlošću išao sve do kraja, noseći svoj križ evanđeoskom radošću. Na dan kada se Crkva u liturgiji spominje otajstva Kristovoga Preobraženja, papa Ivan Pavao II. se, tijekom Mise zadušnice u Castel Gandolfu, s ganućem prisjetio preminuća pape Montinija, koji je6. kolovoza 1978. godine preminuo upravo u papinskoj ljetnoj rezidenciji u Castel Gandolfu.Lik pape Pavla VI. bio je također u središtu propovijedi kardinala Virgilia Noèa, umirovljenoga nadpopa Bazilike svetoga Petra, koju je u njegov spomen održao tijekom svete Mise u bazilici.

Život i poslanje Pavla VI. posebnom su niti vezani za blagdan Preobraženja Gospodnjega. Papa Montini imao je u srcu svjetlo Tabora – kazaoje danas dopodne papa Ivan Pavao II. ističući ne samo podudarnost današnjega liturgijskog blagdana s danom preminuća pape Montinija, nego i s objavljivanjem njegove prve enciklike "Ecclesiam suam", kojom je 6. kolovoza 1964. godine zacrtao pravce svoga pontifikata. Petnaest godina velikodušnoga i neumornoga služenja, tijekom kojih je papa Montini bio za kormilom opće Crkve u znaku duboke vjere i osjećajne ljubavi, u prvome i ne laganome razdoblju nakon Sabora – istaknuo je pak danas dopodne u vatikanskoj bazilici kardinal Noè. Papa Pavao VI. želio je da Crkva bude svjesna svojega poslanja. Želio je da ona bude u dijalogu sa svijetom. Brinuo se da se milost Sabora ne protrati. Volio je Crkvu u radosti, kao i izmučenu brojnim nemirima, napetostima i osporavanjima – kazao je nadalje kardinal Noè te dodao kako nije nikada prestao upozoravati na glavne putove koje Crkva treba proći: duhovni put svijesti koju Crkva treba imati osebi, moralni put neprestane obnove, te put dijaloga sa suvremenim svijetom.

Njegov primjeran život Sveti je Otac, na svršetku svojega razmišljanja o papi Montiniju, pretvorio u želju da Crkva danas i sutra znade uvijek dati važnost njegovim primjerima i njegovome poučavanju, među kojima se ističe "Misao na smrt" iz 1973. godine, a koje je kardinal Noè nazvao remek-djelom duhovne književnosti. U njemu Pavao VI., u dubokome unutarnjem razgovoru sa samim sobom,između ostaloga, izražava želju: Evo, volio bih, na koncu, biti u svjetlu – napisao je, poput duhovnoga predosjećaja onoga što će se dogoditi pet godina poslije, na pravi dan svjetla – na dan Preobraženja Kristovoga.