Papa: Proširiti uporabu palijativne skrbi i liječiti i onda kad se ne može ozdraviti

Palijativna skrb pomaže ponovno pronaći poziv medicine – napisao je u pismu u ime Svetog Oca kardinal Pietro Parolin, Papin državni tajnik, organizatorima i sudionicima Kongresa o palijativnoj skrbi koji se ovih dana održava u Rimu, a koji je organizirala Papinska akademija za život.

Kardinal je u pismu napomenuo da će ta konferencija obrađivati teme koje se tiču posljednjih trenutaka našeg zemaljskog života, koji prisiljavaju osobu da se suoči s ograničenjima koja se čine nesavladivima za slobodnu volju, i stoga na trenutke izazivaju bunu i muku. Posljedično postoji pokret u društvu da se pod svaku cijenu izbjegnu te stvarnosti. Umjesto da se obaziremo na nadahnuće Psalma 89. u kojem stoji „Nauči nas dane naše brojiti, da steknemo mudro srce“, gubimo bogatstva skrivena u našoj samoj ograničenosti: priliku da sazrijemo na način koji nas čini osjetljivijima na život.

Kardinal Parolin je objasnio da palijativna skrb ne čini tu grješku i to je razlog zašto je tema toliko važna. Palijativna skrb zapravo upućuje na ponovno otkrivanje najdubljeg poziva medicine koji se sastoji u pružanju skrbi: njezin je posao da liječi, makar nije uvijek moguće izliječiti. Kad medicina dođe do granica onoga što može učiniti, palijativna skrb prepoznaje i prihvaća ta ograničenja, ostajući blizu onima koji su bolesni, prateći ih u teškim kušnjama koje se javljaju na kraju života – napisao je kardinal Parolin i dodao – Na kraju, ograničenje mijenja smisao. Više ne označava odvojenost i samoću, nego postaje prilika za susret i zajedništvo.

Činjenica da smo svi mi djeca Božja zahvaća naš cjelokupni život. Tu istinu ne umanjuje gubitak zdravlja, uloge u društvu ili kontrole nad vlastitim tijelom – poručio je Papin državni tajnik, napominjući da palijativna skrb pomaže zadržati tu viziju. Usmjeravajući pak svoju pažnju prema samoj konferenciji, kardinal Parolin je napisao da program skupa naglašava mnogostruke dimenzije koje igraju ulogu u praksi palijativne skrbi i mobilizira mnoge kompetencije: znanstvene, organizacijske, odnosne, komunikativne i duhovne. Osim različitih profesionalnih vidika, treba istaknuti važnost obitelji na tom putu – napomenuo je.

Liječenje boli usko je povezano s palijativnom skrbi. Postoje etički kriteriji koji su nepromjenljivi i koji zahtijevaju pozorno razlučivanje i razboritost jer kad se sedativi koriste tijekom dužeg vremenskog razdoblja, biva poništena odnosna i komunikacijska dimenzija koja je, kako smo vidjeli, toliko ključna u pratnji osobe za vrijeme palijativne skrbi – podsjetio je Papin državni tajnik.

Konačno, kardinal je primijetio da složenost i osjetljivost pitanja palijativne skrbi zahtijeva stalno promišljanje. Također je napomenuo da učiniti palijativnu skrb dostupnijom jest nešto što će vjernici uočiti da im je zajedničko s brojnim drugim ljudima dobre volje. Značajno je u tom smislu što su na skupu prisutni predstavnici različitih vjerskih uvjerenja i kultura, koji zajedno nastoje produbiti navedena pitanja – napisao je na kraju kardinal Pietro Parolin.