Osvrt na knjigu pape Franje ″Oče naš″ – pripremio i govori Marito Mihovil Letica

.

Vjerujem da nije tek subjektivni dojam sličnost i usporedivost novoobjavljene knjige pape Franje ″Oče naš″ s knjigom ″Uvod u kršćanstvo: predavanja o Apostolskom vjerovanju″ što ju je prije pola stoljeća, davne 1968., napisao profesor Joseph Ratzinger, koji će mnogo godina poslije biti izabran za papu i postati Benedikt XVI. Knjige nude dublji pogled na jednu ispovijest vjere i na jednu molitvu, koje izgovaramo i proživljavamo na svetoj misi, u sabranoj zajednici vjernika: riječ je o ″Očenašu″ i ″Apostolskom vjerovanju″. Sličnost, štoviše i kongenijalnost ovih dviju teoloških knjiga razaznatljiva je unatoč njihovim različitim opsezima, namjenama, pristupima i stilovima. Papa Franjo jednostavnim i svim čitateljima razumljivim funkcionalnim stilom objašnjava molitvu ″Očenaša″ podastirući odgovore na pitanja koja postavlja o. Marco Pozza, poznati teolog i zatvorski kapelan, a profesor je Ratzinger umnogome složenijom teološkom raščlambom napisao sveučilišnu knjigu koju posvetio je svojim studentima. Ta ekskluzivnost u posveti nikako ne znači da Ratzingerova knjiga nije, s obzirom na tematiku i svete vjerske istine koje se tiču svakoga kršćanina, inkluzivna i univerzalna. Upravo je po tome kongenijalna knjizi ″Oče naš″ pape Franje.

Između brojnih upadljivih sličnosti dviju knjiga osvrnut ćemo se na samo jednu. Joseph Ratzinger kaže: ″On [Bog] nije bezosjećajna geometrija svemira, nije neutralna pravednost koja bi bez srca i afekata stajala nad stvarima; naprotiv, on ima srce, on je tu kao onaj što ljubi, sa svom čudesnošću ljubavi.″ Istu istinu o Bogu Ocu koji čudesno ljubi, izriče papa Franjo drugim riječima:

″ʹOčeʹ: bez izgovaranja, bez osjećanja ove riječi, ne može se moliti. / Koga molim? Boga Svemogućega? Previše je dalek, ne uspijevam ga osjetiti bliskim: ni Isus ga nije osjećao. Koga molim? Kozmičkoga Boga? U naše vrijeme to je u modi, moliti kozmičkoga Boga: to je mnogobožački način, tipičan za ʹlightʹ kulturu... / Ti trebaš moliti Oca! ʹOčeʹ je snažna riječ. Trebaš moliti onoga tko te rodio, tko ti je dao život. Svima ga je dao, svakako; ali ʹsviʹ je previše neodređeno. Dao ga je tebi, dao ga je meni. On je i onaj koji te prati na tvojemu putu: poznaje čitav tvoj život, ono što je dobro i ono što nije tako dobro. Ako molitvu ne započnemo ovom riječju, izgovorenom ne ustima, nego srcem, ne možemo kršćanski moliti. [...] Isus nam nije predao ovu molitvu da bude obična formula kojom ćemo se obraćati Bogu: njome nas poziva da se obraćamo Ocu kako bismo otkrili sami sebe te živjeli kao njegova prava djeca i kao braća među sobom. Isus nam daje da vidimo što znači biti ljubljen od Oca i objavljuje nam da Otac želi na nas izliti istu ljubav koju od vječnosti gaji prema svojemu Sinu.″

″Očenaš″ nazivamo ″molitvom Gospodnjom″ jer nas je s njome upoznao Isus Krist. Gospodin Isus naučio nas je toj molitvi, smjestivši je usred Govora na gori; u ″Evanđelju po Mateju″ čitamo: ″Kad molite, ne blebećite kao pogani. Misle da će s mnoštva riječi biti uslišani. Ne nalikujte na njih. Ta zna vaš otac što vam treba i prije negoli ga zaištete. Vi, dakle, ovako molite: / ʹOče naš, koji jesi na nebesima! / Sveti se ime tvoje! / Dođi kraljevstvo tvoje! / Budi volja tvoja / kako na nebu tako i na zemlji!″ (Mt 6,7-10). Tertulijan molitvu ″Očenaš″ nazva ″sažetak svega evanđelja″, a sv. Toma Akvinski za nju reče da je ″najsavršenija molitva″. Bog kojemu se utječemo naš je Otac, pri čemu valja pripomenuti da bi aramejski izraz ″Abba″, kojim se Isus obraća Ocu, bilo prikladnije prevesti kao ″Tata″. Bogu, našemu Ocu, Tati, obraćamo se riječima ″koji jesi na nebesima″. ″Između ove bliskosti i ove udaljenosti nastaju religije″, kaže o. Marco Pozza u knjizi ″Oče naš″ te dodaje: ″Možda je u našoj najljepše to što nije čovjek taj koji traži Boga, nego Bog ide tražiti čovjeka″.

Dospijevamo do pitanja: Zašto bi Bog, koji traži čovjeka te se čovjeku objavljuje nudeći mu zajedništvo u ljubavi, uvodio tog istog čovjeka u napast? ″I ne uvedi nas u napast″, molimo u ″Očenašu″. Međutim, papa Franjo ukazuje da je riječ o nečemu drugom. Boga zapravo molimo: ″ne dopusti da budemo uvedeni u napast″ ili ″ne daj da padnemo u napast″ ili tomu slično. Nebeski Otac hoće sačuvati čovjeka od svakovrsnih napasti; nije Božja volja uvoditi u napast. Tumačenje pape Franje daje povoda da naši teološki znalci i mjerodavnici promisle o prikladnosti hrvatskoga prijevoda tog dijela ″Očenaša″.

Papa Franjo pomno tumači ″Očenaš″ povezujući svaki redak odnosno zaziv molitve s brojnim zgodama što ih je doživio kao dijete i mladić, nakon toga svećenik i kardinal u Buenos Airesu, te ih primjenjuje na svakodnevne situacije i izazove, nemire i nade u životu današnjega čovjeka. Na ovitku knjige čitamo:

″Sve to ovu knjigu čini vrlo životnom i korisnom svim ljudima budući da ona omogućava da Isusova molitva ʹOčenašʹ postane vodič za život pun smisla i svrhovitosti. / Svako poglavlje razgovora završava tekstovima pape Franje – izgovorenima tijekom općih audijencija srijedom ili molitve ʹAngelusaʹ – koji produbljuju i razvijaju ključne teme poput očinstva, milosti, oproštenja, zla. Na kraju knjige o. Marco Pozza prenosi molitvu ʹOčenašaʹ u zatvor i zajedno s dvojicom svojih zatvorenika daje glas boli koja je obilježila njihov život, ali i njihovoj nadi u milosrđe.″

Valja reći da je hrvatsko izdanje knjige pape Franje ″Očenaš″ objelodanjeno u studenome 2017., istodobno talijanskom izvorniku. Hrvatska je jedina zemlja u kojoj se nova Papina knjiga pojavila istoga dana kad i u Italiji; što imamo zahvaliti hitrini i revnosti nakladne kuće Verbum iz Splita.

Knjiga ″Oče naš″ iskazuje se teološkom dubinom i ljepotom jednostavnosti te u isti mah jednostavnošću i nepomućenom jasnoćom svevremene, Božjom ljubavlju uspostavljene istine o neraskidivoj povezanosti i bliskosti između nas ljudi i Svevišnjega Boga, našega nebeskog Oca.