32.nedjelja kroz liturgijsku godinu, razmišljanje p. Ivice Hadaša

Isus u evanđelju često poziva na bdijenje, također i u odlomku koji je predložen za razmišljanje za sutrašnju nedjelju, poziva nas: „Bdijte dakle jer ne znate dana ni časa!“ Prispodobom o ludim djevicama želi nam reći da nije dovoljno biti samo budan: treba biti spreman. Bdjeti ne znači samo oduprijeti se snu. Naime, u ovoj prispodobi sve su djevojke spavale u trenutku kad je došao zaručnik. Najvažnija stvar zato nije da budemo tjelesno budni, nego pripravni. 

Isus ne kaže točno što podrazumijeva pod zalihom ulja koju su mudre djevice uzele zajedno sa svjetiljkama. Zbog toga se mogu dati različita tumačenja. Isus ipak najvjerojatnije želi da ona označava dobra djela učinjena uz pomoć njegove milosti. Biti mudar znači, ne čekati zadnji trenutak kako bismo odgovorili na milost Božju, nego djelotvorno se uskladiti s njom, od sada pa na dalje. Ako želimo biti pripravni za dolazak Gospodnji, moramo već od sada surađivati s njegovom milošću i činiti dobra djela nadahnuta njegovom ljubavlju.

Nije dosta imati svjetiljku. Ona se može usporediti s vjerom, koja daje svjetlo našem životu. Sama vjera nije dovoljna: vjera koja vrijedi, kao što kaže sveti Pavao je ona vjera koja djeluje potaknuta ljubavlju. Pavao nam tako pomaže shvatiti što je uvjet da bismo bili pripravni za susret s Gospodinom: ne samo vjera, nego kršćanski život, koji je život ljubavi, pun dobrih djela.

Kad bismo se prepustili da nas vode naše ljudske sklonosti, naši interesi i ono što je nama privlačno, naš bi život bio neplodan i ne bismo sačuvali nikakvu zalihu ulja za našu svjetiljku. Ona bi se ugasila u trenutku Gospodinova dolaska ili vjerojatno još i ranije. Međutim ako bdijemo i ako činimo dobro kako bismo bili u skladu s Gospodinovom milosti, možemo biti mirni: Gospodin može doći i dok spavamo; to nas ne treba brinuti, jer imamo zalihu spremljenu dobrim djelima koja činimo svaki dan.

Djelotvorna vjera po ljubavi: to je ono što vrijedi, što nas zaista ujedinjuje s Gospodinom. Obmana je misliti da je dosta vjerovati u Boga da bismo zaista bili ujedinjeni s Kristom. Kao što kaže apostol Jakov:  lijena i besposlena vjera je mrtva, dakle ne vrijedi. Da bi bila istinska, vjera mora biti djelatna.

Drugi način da se protumači taj Gospodinov zahtjev je onaj na koji nam ukazuje Pavao u poslanici Rimljanima, kada kaže da trebamo dati svoja tijela Gospodinu, to jest, staviti čitavoga sebe njemu na raspolaganje, da bismo činili njegovu volju, koja je volja ljubavi. Uvijek moramo tražiti volju Božju, kako bismo mogli biti u skladu s njom u različitim prilikama. To je drugačiji način kako bdjeti: nastojati biti u skladu s voljom Gospodinovom.

Gospodin je dobar; njegova volja nije težak jaram. Sam je rekao da je njegov jaram sladak i njegov teret lagan. Zbog toga možemo u povjerenju zajedno s njim ići naprijed. Pod njegovim vodstvom, postat ćemo sposobni razlučivati njegovu volju i ostvarivati ju dan za danom. Dakle, biti ćemo zaista mudri.

Stari Zavjet jako cijeni mudrost. Prvo čitanje koje nam je predloženo za sutrašnje razmatranje je hvalospjev upravo njoj koja je sjajna i neprolazna, puna pažnje prema onima koji ju traže. Dapače, ona će ih preduhitriti; oni koji ju žele, ne trebaju ju čekati da ju upoznaju: „Tko zorom rani zbog nje, naći će ju gdje sjedi kraj vrata njegovih.“ Zato nije teško postići mudrost: dovoljno je bdjeti, da bismo ju našli i prihvatili.

Mudrost je jedan drugi način kako možemo govoriti o milosti Božjoj. Ona svijetli u našem životu, pokazuje nam siguran put i čini nas sposobnima da Krista uvijek možemo prihvatiti kad dođe u naš život. Svaki dan On nam dolazi i mi ga trebamo prihvatiti pozorno i s ljubavlju. Inače ćemo biti kao i lude djevice iz evanđeoske prispodobe, koje nisu predvidjele životne potrebe te na kraju, kada dođe konačni susret s Gospodinom, naći će se u oskudici.