Charlieja Garda posjetit će tim svjetskih stručnjaka

U pogledu slučaja 11-mjesečnoga Charliea Garda, za koji je veoma zainteresirana međunarodna javnost saznajemo da je jučer (14. 7. 2017.) ujutro, na ponovnom saslušanju, došlo do nesporazuma. Charliejevi roditelji su, naime, tvrdili kako je opseg glave njihova sina u proteklih nekoliko mjeseci povećan za 2 cm, što je pokazatelj da se djetetov mozak razvija, dok su liječnici bolnice tvrdili kako u posljednja tri mjeseca nije došlo ni do kakve promjene.

Jučer popodne uspostavljena je videokonferencijska veza s američkim liječnikom koji se ponudio liječiti Charlieja. Prema njegovim riječima, elektroencefalogram dječakova mozga, u stvari, pokazuje neorganiziranost moždanih aktivnosti, a ne veću strukturalnu oštećenost samog organa… O tome je li riječ o sukobu dvaju različitih mentaliteta, upitali smo Assuntinu Morresi, članicu Nacionalnog odbora za bioetiku:

Da, svakako. Ima onih koji misle da je najveći interes sam život, i da treba iscrpiti sve mogućnosti koje su na raspolaganju, jer sam život je vrijednost u sebi; no, ima i onih koji stvari prosuđuju po kvaliteti života; to jest, ako život ne odgovara parametrima koje sami sebi postupno dajemo, onda se „najboljim interesom” čini umrijeti – kazala je Morresi.

Na opažanje naše novinarke kako iskustvo mnogih roditelja koji imaju djecu oboljelu od sličnih bolesti govori o životu i ljubavi, kao što je to bilo i ovih dana, Morresi je kazala kako pitanje od „najboljeg interesa” da se živi, nije apstraktno nego konkretno: temelji se na iskustvu, gdje odnos između oboljele  ili manje sposobne osobe – i neke zdrave osobe – nije utemeljen na životnim uvjetima, nego na zanimanju i uzajamnoj naklonosti. Stoga taj odnos i postaje važan.

S druge pak strane, ako se uzme u obzir samo jedna osoba na temelju njezinih sposobnosti, vještinâ i zdravlja, bez obzira na bilo kakav odnos, kao da je „objekt”, onda se čini da je dobro da ne napreduje, da i nije na svijetu... Ipak, to je kriterij prema kojem su odnosi potpuno zapostavljeni i osobu se prosuđuje na temelju samih njezinih sposobnosti.

Ovo ne znači da bi svatko od nas želio da mu dijete tako živi – dodala je – ali život i tajna života i odnosâ nam govore da se i u tim uvjetima može živjeti život koji vrijedi živjeti. Reći „odustajem” nema istu vrijednost kao: „Pokušavat ću do kraja“ – dodala je bioetičarka.

Na pitanje treba li, kada se raspravlja o „najboljem interesu” za dijete, ići u korist života ili u smjeru smrti, Morresi je odgovorila da ako se živi u uvjerenju da je „najbolji interes” živjeti samo u određenim, zdravim uvjetima, automatski se svi mehanizme zaštite osobe okrenu 'protiv', jer je referentna vrijednost izokrenuta. Ne ide se više u korist života, nego u korist smrti, jer se ne ide za tim da se podržava život, nego da se promiče smrt – ukoliko određeni uvjeti nedostaju – kazala je Morresi.

Najnovija saznanja o slučaju kažu da se Visoki britanski sud složio da sljedeći tjedan u London doputuje liječnički tim, kako bi se na licu mjesta procijenile mogućnosti eksperimentalne terapije, nakon čega će Sud donijeti konačnu odluku.

Spomenut američki liječnik Michio Hirano, visoki stručnjak za mitohondrijske bolesti i ravnatelj Odjela za neuromuskularne poremećaje pri Sveučilištu Columbia, u New Yorku, tijekom saslušanja je objasnio također i to da je „jedini način da se utvrdi koliko je disfunkcija mozga uistinu trajna”, da se mali Charlie Gard „podvrgne terapiji. Prema njegovim riječima, novi i eksperimentalni način liječenja pruža mogućnost poboljšanja djetetova stanja od najmanje 10, a možda čak i 50 % i zbog toga „vrijedi” probati – smatra dr. Hirano.