2017-06-25 14:35:00

Prikaz knjige "SVECI I POMORCI"


Marito Mihovil Letica pripremio je prilog o knjizi ″Sveci i pomorci″ autorice Ite Praničević Borovac. Njegov prikaz knjige možete pronaći niže.

Među mnogobrojnim običajima koje su kršćani preuzeli od Rimljana te učinili prepoznatljivim načinom svojeg odnosa prema svijetu, prema onostranoj zbiljnosti koja utječe na ovostranu – jest običaj zavjetovanja. Tako je kristijaniziran i latinski izraz ″ex voto″ u značenju ʹkao zavjetʹ ili ʹpo učinjenome zavjetuʹ, pri čemu je votivna umjetnost skupni naziv za umjetnička djela zavjetne namjene. Posrijedi je znak zahvalnosti za bdijenje i pomoć, za čudesni događaj izbavljenja iz nevolje i pogibelji, a navlastito je vezan uz pomorstvo, uz brodove i pomorce. Zanimljivim biva spomenuti glagol ″škapulati″, u značenju ʹspasiti, izbavitiʹ – npr. od bolesti, neprijatelja, nevremena na moru ili kakve druge opasnosti – koji su dalmatinski Hrvati prihvatili od Mlečana. Taj venecijanizam, što se udomaćio poprimivši hrvatske gramatičke oblike, povezan je s riječju ″scapolario″, koja znači ʹplećniʹ. Ne će biti teško uvidjeti da upravo iz tog etimološkoga gnijezda dolijeće pohrvaćeni oblik ″škapular″, što se odnosi na dvije svetačke sličice povezane uzicom, koje se navlače preko glave tako da se jedna nalazi na plećima, druga na prsima.

Dospijevamo do pitanja: Kojim se svecima utjecahu dalmatinski pomorci i ribari? U uvodu knjige naslovljene ″Sveci i pomorci″ a podnaslovljene ″Umjetnička baština pomorske tematike Dalmacije pod zaštitom svetaca″ o tome čitamo:

″ʹČudnovato, da je crkva posvećena Sv. Mihovilu, / a ne Sv. Nikoli, patronu brodara.ʹ / I[vo] Rubić, Palagruža, 1929. g. / Citirana misao I[ve] Rubića kojom izražava čuđenje što je crkvica koju su sagradili ribari u XVIII. stoljeću na pučinskom otoku Palagruži posvećena sv. Mihovilu, – čitamo dalje u uvodu knjige – zgodno oslikava uobičajenu, na istočnom i zapadnom Mediteranu raširenu percepciju o sv. Nikoli kao jedinom i najvažnijem zaštitniku pomoraca, vezanom uz nekoć najvažniju djelatnost i izvor egzistencije primorskog stanovništva. Takva percepcija prisutna je u širokoj javnosti, a i u dosadašnjoj stručnoj literaturi uočen je nedostatak studija koje bi posvetile pažnju ovoj temi. / Umjetnička baština, koju su naručivali, čuvali i nasljeđivali, a ponekad i izrađivali pomorci, bogata je i mnogovrsna. U njoj se zrcale ne samo motivi njihova životnog ambijenta nego i misaoni svijet, strahovi i nadanja, iskušenja i iskupljenja u pobožnosti, upravljeni nebeskim zaštitnicima. Istražujući ikonografiju, sadržaj i formu različitih likovnih ostvarenja te postojeću literaturu o tome, pokušali smo odgovoriti na pitanje: koji su se kršćanski sveci štovali kao zaštitnici pomoraca na istočnojadranskom prostoru u razdoblju između kasne antike i novog vijeka. S tako postavljenim ciljem pratili smo pojavu, razvoj i trajanje pojedinih pomorskih kultova i njihov odraz u sakralnim likovnim umjetnostima i sakralnom graditeljstvu Dalmacije između IV. i XIX. stoljeća.″

Autorica ove obuhvatne knjige je dr. sc. Ita Praničević Borovac, povjesničarka umjetnosti, predavačica na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu. Knjigu su zajedno objavili Književni krug Split i splitska Umjetnička akademija, godine 2017., u Splitu gradu.

Nakon uvodnoga dijela, u II. dijelu knjige riječ je o zavjetovanju i votivnim umjetnostima s posebnim naglaskom na zavjetnu umjetnost pomorske tematike. ″Zaštitnici pomoraca u Dalmaciji kroz kulturno-povijesne epohe″ naslov je III. dijela knjige, a u IV. dijelu, naslovljenu ″Sveci zaštitnici pomoraca: repertorij ikonografije″, riječ je o sv. Andriji, sv. Antunu Padovanskome, sv. Ivanu Trogirskome, sv. Jeleni, sv. Jurju, k tome o Kristu, zatim o sv. Kuzmi i Damjanu, sv. Mariji, sv. Mihovilu, sv. Nikoli te o pomorskim konotacijama u čašćenju svetaca u arhitekturi, skulpturi i slikarstvu. Iz bogatoga sadržaja knjige izdvajam nekoliko tema i motiva: zavjetna slika kao likovna umjetnost, ranokršćanske crkve na plovnim putovima, crkva sv. Venerande u Hvaru, zavjetni crteži i prikazi brodova u srednjemu vijeku i ranome novom vijeku, likovna baština bratovština mornarâ i ribarâ, ″Maris Stella″ odnosno sveta Marija zaštitnica pomoraca, Lepantska bitka u dalmatinskome slikarstvu, crkva sv. Jelene na Splitskoj rivi.

Akademik Nenad Cambi je u recenziji knjige među inim napisao: ″Za sretan ishod putovanja pomorci su se obraćali poganskim bogovima u doba poganstva, a u kršćansko doba tražili su pomoć od Blažene djevice Marije i raznih svetaca pomoćnika u nevolji. Osim molitava bili su potrebni zavjetni darovi, na postajama crkve, grafiti. Plovidba stara gotovo dvije tisuće godina razvila je građevine, slike, predmete koji su se posvećivali u znak zahvale za pomoć, te darove. Golema se zavjetno-pomorska baština nataložila tijekom stoljeća. Djelo Ite Praničević Borovac je posvećeno vrednovanju te baštine. Autorica je načinila temeljite popise i obradila pojedine skupine darova, davši tako jedno zaokruženo viđenje svega onoga što se očuvalo. Ta baština je vrijedna s povijesne i umjetničke strane.″

A iz recenzije prof. dr. Ivane Prijatelj Pavičić čitamo: ″Autorica je nastojala ustanoviti koje su kršćanske svece i na koji način pomorci Dalmacije štovali kao svoje zaštitnike i o tome ostavili traga u graditeljstvu, kiparstvu i slikarstvu od početaka kršćanstva, od IV. do kraja XIX: st. S tim u vezi, ona razmatra pomorsku ikonografiju u dalmatinskoj likovnoj umjetnosti kroz tri velike povijesne epohe, kasnu antiku, srednji i novi vijek. Valja naglasiti kako je osobita vrijednost knjige cjeloviti svetački pomorski repertorij Dalmacije, preglednik svetaca koji su se od IV. do XIX. st. štovali kao zaštitnici dalmatinskih pomoraca, ribara i brodograditelja.″

Tim znalačkim i stručnim ocjenama nepreuzetno bih dometnuo vlastito osvjedočenje da je knjiga ″Sveci i pomorci″ autorice Ite Praničević Borovac zaokružena i obuhvatna studija napisana besprijekornom znanstvenom metodologijom. Pritom znanstveni funkcionalni stil nije šabloniziran i krut, nego je rečenična skladnja nadahnuta, elegantna i gipka. Kako takovrsnom djelu i dolikuje, dotična je knjiga opremljena mnoštvom prikladno složenih slikovnih priloga: fotografijâ raznih artefakata, reprodukcijâ umjetničkih slika, tehničkih crteža, tlocrta i sl. Ne podliježe sumnji da je knjiga ″Sveci i pomorci″ originalan i vrijedan prinos istraživanju naše votivne umjetnosti, umjetničke baštine Dalmacije i općenite hrvatske kulture. Zbog svega rečenoga, knjiga i njezina autorica zavrjeđuju jasnu pohvalu i preporuku.








All the contents on this site are copyrighted ©.