Pakistan. Ponovno odgođena sudska rasprava u slučaju Asije Bibi

U Pakistanu je ponovno odgođena sudska rasprava u slučaju Asije Bibi, kršćanke koja je u zatvoru od 2010. godine pod optužbom za blasfemiju. Na tom je ročištu, predviđenom za prvi tjedan mjeseca lipnja, trebala biti potvrđena ili poništena smrtna osuda, dosuđena 2014. i odgođena 2015. godine. Poput nje, od '80-ih godina prošloga stoljeća, oko 1300 ljudi je okrivljeno prema zakonu o blasfemiji, koji predviđa doživotni zatvor za onoga tko uvrijedi Kuran, i smrtnu kaznu za onoga tko uvrijedi Muhameda.

Četrnaestoga lipnja 2009. godine, kršćanka Asia Bibi, zemljoradnica, proglašena je nedostojnom donositi vodu svojim muslimanskim suradnicama, i optužena da je uvrijedila Muhameda u diskusiji koja je uslijedila. Otada je ta žena, majka petero djece, bila udarana, silovana, osuđivana i zadržana u zatvoru, čekajući potvrdu ili poništenje smrtne kazne.

Nije toliko riječ o potvrdi ili poništenju smrtne kazne – napomenuo je u razgovoru za našu radijsku postaju Shadid Mobeen, profesor islamske misli i religije na Papinskom lateranskom sveučilištu – nego se jednostavno treba održati ročište na kojemu bi se trebali iznijeti dokazi, kojih, naravno, nema, budući da je policiji taj slučaj prijavio imam koji nije bio prisutan kad je došlo do diskusije.

Drugi je problem kriza Vlade u Pakistanu zbog korupcije, za koju su optuženi Premijer i njegova djeca – dodao je profesor te napomenuo da je zbog toga Asijin slučaj za sada stavljen na stranu, budući da ima drugih prioriteta. Mi, pakistanski kršćani, tražimo intervenciju Ministarstva za ljudska prava, jer je nedužna osoba, kao što je Asia Bibi, u zatvoru na temelju lažnih optužbi.

Na novinarovo pitanje kakve bi posljedice imalo rješenje slučaja Asije Bibi, u nadi da to bude njezino oslobađanje, profesor je rekao kako u slučaju da bude puštena iz zatvora, Asia ne bi imala velike šanse ostati na životu. Iako, naime, u zatvoru trpi psihički i tjelesno, i unatoč tomu što 24 sata dnevno živi u nesigurnosti i daleko od svoje obitelji, zatvor ju istodobno štiti, budući da je njezin život postao simbol. Stoga je u interesu pakistanskih institucija zaštititi predodžbu o zemlji i održavati Asiju na životu. U slučaju da bude oslobođena, ni Asia, ni njezina obitelj, ne bi mogli živjeti u miru zbog fundamentalistâ – mišljenje je profesora Mobeena.

Osvrnuvši se potom općenito na stanje kršćana u Pakistanu, profesor je kazao da nije riječ jednostavno o diskriminaciji. Kada se, naime, nekog kršćanina lažno optuži za blasfemiju, nije samo taj pojedinac na meti, nego cijela zajednica trpi posljedice toga – objasnio je profesor. Imamo, primjerice, spaljene cijele gradske četvrti, ili pak bračni par koji je živ spaljen u jednoj ciglani. Stoga se ne može reći da su u Pakistanu kršćani samo diskriminirani, nego je riječ o pravom progonu. Država i Vlada nastoje zaštititi vjerske manjine, ali nažalost, neki zakoni uvedeni '70-ih godina ne dopuštaju vjersku slobodu u Pakistanu – istaknuo je na kraju profesor Mobeen.