Marito Mihovil Letica o maslini, svetom stablu i plodu, čije grančice na Cvjetnu nedjelju nosimo kao blagoslovine

„Kad se približiše Jeruzalemu te dođoše u Betfagu, na Maslinskoj gori, posla Isus dvojicu učenika govoreći: ″Pođite u selo pred vama i odmah ćete naći privezanu magaricu i uz nju magare. Odriješite ih i dovedite k meni. Ako vam tko što rekne, recite: ʹGospodinu trebajuʹ, i odmah će ih pustiti.″ / To se dogodi da se ispuni što je rečeno po proroku: / ″Recite kćeri Sionskoj: / Evo kralj ti tvoj dolazi, / krotak, jašuć na magarcu, / na magaretu, mladetu magaričinu.″ / Učenici odu i učine kako im naredi Isus. Dovedu magaricu i magare te stave na njih haljine i Isus uzjaha na njih. Silan svijet prostrije svoje haljine po putu, a drugi rezahu grane sa stabala i sterahu ih po putu. Mnoštvo pak pred njim i za njim klicaše: ″Hosana Sinu Davidovu! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Hosana u visinama!″ / Kad uđe u Jeruzalem, uskomešao se sav grad i govorio: ″Tko je ovaj?″ A mnoštvo odgovaraše: ″To je Prorok, Isus iz Nazareta galilejskoga ″“ (Mt 21, 1-11).

Mesijanski je to ulazak u Jeruzalem kako nam ga predočava evanđelist Matej. O tome na vrlo sličan način govore i pisci ostalih dvaju sinoptičkih evanđelja, Marko i Luka, a opis Isusova mesijanskoga ulaska u Jeruzalem nalazimo i kod evanđelista Ivana.

Zanimljivo je primijetiti da Matej i Marko spominju haljine i grane stabala koje narod je sterao po putu kojim prolaziše Isus, Luka govori samo o haljinama, a Ivan o palmovim grančicama. Grane masline u dotičnom kontekstu ne možemo pronaći. Istina, na početku citata spominje se Maslinska gora, mjesto bogate simbolike i osobite svetosti.

U hrvatskom je narodu živ stari običaj da vjernici o blagdanu Cvjetne nedjelje nose u crkvu na blagoslov grančice masline, ponegdje naročito spleteno lišće palmi, također grančice lovora i ružmarina, a u nekim se krajevima, mahom u sjevernoj Hrvatskoj, na blagoslov donosi drijenak ili lijeska, k tome i cvijeće, složeno u stručke ili pak spleteno u vijence. Najčešće su na Cvjetnicu ipak grančice masline.

Stablu masline i njegovu plodu pridružena su brojna simbolična značenja: mira, plodnosti, snage, zdravlja, ljepote, očišćenja, pobjede i nagrade. U staroj Grčkoj maslina bijaše posvećena božici Ateni; mitološka predaja govori da je prva maslina rođena iz Atenine svađe s bogom Posejdonom, a tako nastalo stablo čuvalo se poput osobita blaga. Masline u Eleuzinskoj dolini bijahu zaštićene zakonom i njihovo se oštećivanje strogo kažnjavalo. Homerski himan posvećen Demetri, gdje su posrijedi eleuzinske inicijacije, prikazuje masline kao pobožanstvenjena bića. Rimljani su maslinu posvetili Jupiteru i Minervi. Dobro je poznato da ulje maslinovo nije samo sveta tvar nego hrana i lijek. Stari narodi, osobito njihove žene, zarana uvidješe važnost primjene maslinova ulja u kozmetici, za pomlađivanje i uljepšavanje lica, kose i tijela.

Nadalje, maslina je iznimno važna u abrahamovskim religijama: židovstvu, kršćanstvu i islamu. Maslinovo ulje gorjelo je u menori i hanukiji. Njime su bivali pomazivani kraljevi. Hebrejskoga podrijetla riječ ″Mesija″ ili grčkoga ″Krist″ znači zapravo ʹPomazanikʹ. U kršćanstvu je maslinovo ulje uvedeno u sakramente: primjerice potvrda ili krizma: podsjetimo se da izraz ″krizma″ dospijeva iz grčkoga jezika i znači ʹmast, pomast, ulje, sveto uljeʹ. Maslinovo ulje u posljednjoj pomasti upućuje nas u onostranost, u život vječni. Takozvani ″lumin″ pali se i za žive i za mrtve, pri čemu maslinovo ulje i gorući žižak plivaju na vodi kao izvoru života i središtu obnavljanja.

Povlačenje vodâ i kraj potopa, kako čitamo u ″Knjizi Postanka″, navijestila je Noi golubica doletjevši s maslinovom grančicom u kljunu. U Bibliji, uzevši Stari i Novi zavjet zajedno, riječ ″maslina″, zatim riječ ″maslinik″ i naziv ″Maslinska gora″, javljaju se skupa više od sedamdeset puta. Osvrnut ćemo se tek na neka mjesta. U ″Knjizi Sirahovoj″ nalaze se skladni stihovi: ″Uzrastoh kao palma u Engadu / i kao ružičnjaci u Jerihonu. / Kao divna maslina u dolini, / uzrastoh kao makljen nad vodama″ (Sir 24,14). U ″Knjizi o sucima″ nalazi se Jotamova basna: ″Jednom se zaputila stabla / da pomažu kralja koji će vladati / nad njima. / Pa rekoše maslini: ʹBudi nam / kraljem!ʹ / Odgovori im maslina: ʹZar da se svog ulja odreknem / što je na čast bozima i ljudima / da bih vladala nad drugim drvećem?ʹ″ (Suci 9,8-9).

U Novome zavjetu čitamo o Isusovoj molitvi u Getsemanskom vrtu. Evanđelist Marko o tome napisa: ″I dođu u predio imenom Getsemani. I kaže Isus svojim učenicima: ʹSjednite ovdje dok se ne pomolim.ʹ I povede sa sobom Petra, Jakova i Ivana. Spopade ga užas i tjeskoba pa im reče: ʹDuša mi je nasmrt žalosna! Ostanite ovdje i bdijte!ʹ″ (Mk 14,32-34). Ne bi smjelo ostati nespomenuto da naziv ″Getsemani″, hebrejski ″Gath-šemanim″, znači ʹpreša, tijesak za uljeʹ; stoga je vrt Getsemani smješten u podnožju Maslinske gore. I naposljetku, u ″Otkrivenju″ čitamo: ″I ja ću poslati dva svoja svjedoka da, obučeni u kostrijet, prorokuju tisuću dvjesta i šezdeset dana. Oni su dvije masline i dva svijećnjaka što stoje pred Gospodarom zemlje″ (Otk 11,3-4).

Mnogima nije poznato podrijetlo riječi ″maslina″u jeziku nam hrvatskome. U drugim slavenskim jezicima (osim u južnoslavenskim gdje su je preuzeli od Hrvatâ) riječi ″maslina″ nema, nego su uvriježene izvedenice i prilagođenice latinskoga ″oliva″: češki ″olivový″, poljski ″oliwka″ i sl. Hrvati su maslinu nazvali po maslu: gusto i zagasito žutozeleno ulje maslinovo podsjećalo ih je na rastopljeno maslo; najstarije značenje riječi ″maslo″ bilo je ono što danas nazivamo ″ulje″. Tako je od riječi ″maslo″ nastao naziv ″maslina″. Također je zanimljivo spomenuti da turcizam ″zeytin″, koji je u turski dospio od arapskoga ″zäytun″; znači ponajprije ʹmaslinaʹ. Tako se maslinik na turskome kaže ″zejtinluk″. Dakle, ″zejtin″ je u prvotnome značenju ʹmaslinaʹ, a tek u drugotnom i izvedenom ʹjestivo uljeʹ.

Maslina je sveto drvo i sveti plod Mediterana, gdje se susreću religijske i kulturne tradicije triju kontinenata: Europe, Azije i Afrike. Čini se prikladnim završiti riječima irsko-engleskoga književnika Lawrencea Durrella, koji je kraj života proveo u Provansi te je upravo u maslini oćutio i prepoznao sintezu Mediterana. Durrell je napisao: ″Cjelokupan Mediteran – skulpture, palme, zlatni nakiti, bradati heroji, vino, ideje, brodovi, mjesečina, krilate Gorgone, brončane figure, filozofi – kao da sve to navire kroz reski i trpki okus crne masline među zubima. Okus je to stariji od mesa i od crnog vina. Star je kao hladna voda.″