Nadbiskup Follo: Crkvena kulturna dobra nisu muzejski izložci

Riječ je o neizmjernoj baštini koju valja vrjednovati i poštovati; crkvena kulturna dobra nisu muzejski izlošci – glavna je misao izlaganja nadbiskupa Francesca Folla, stalnoga promatrača Svete Stolice pri UNESCO-u, koje je održao na skupu u Vicenzi, govoreći o temi „Poznavati, očuvati, vrjednovati. Vjerska kulturna baština“.

Čvrsta veza između vjere i kulture

Bilo bi ograničavajuće kulturna dobra Crkve shvaćati samo s njihova sociološkoga ili društveno-gospodarskoga vidika, zaboravljajući njihovu vjersku i pastoralnu vrijednost – kazao je nadbiskup Follo te istaknuo da bi posvećivanje pozornosti samo romantičko-konzervativnom vidiku umjetničkoga djela, kao nositelju ljepote, moglo lišiti to djelo njegove vjerske vrijednosti.

Navodeći riječi svetoga Ivana Pavla II., stalni je promatrač Svete Stolice pri UNESCO-u posebno istaknuo važnost veze između vjere i kulture. Vjera koja ne postaje kultura – govorio je papa Wojtyła – nije potpuno prihvaćena vjera, ali valja izbjeći kulturalizaciju vjere koja bi ju lišila značenja.

Vjerska umjetnost proizlazi iz liturgije

Posebno je važno promatrati crkvena kulturna dobra u njihovoj životnosti, i to – kako je objasnio nadbiskup Follo – ne samo zato što teorija restauracije kaže da je prvi način očuvanja kulturnih dobara njihova uporaba, nego zbog toga što je ta uporaba usmjerena na razvoj vjerskoga iskustva. Nadbiskup je stoga istaknuo nerazdjeljivu vezu između umjetnosti i liturgije. Liturgija ne izvodi svoje oblike iz umjetnosti, nego umjetnost svoje oblike gradi crpeći izvore iz bogoslužja. Samo tako vjersko umjetničko djelo postaje znakovito.

Mnogostruki vjerski izražaji pojedinačnih kulturâ

Tijekom povijesti Crkva je uvijek prihvaćala i cijenila mnogostruke izražaje pojedinačnih kulturâ u oblikovanju i uljepšavanju liturgije – napomenuo je nadbiskup te istaknuo da sve to čini cjelokupnost kulturnih dobara velike vrijednosti za cijeli svijet. U tom smislu crkvena kulturna dobra, taj izraz kršćanske prisutnosti u raznim društvima i u svijetu, nisu samo crkve ili bogoštovna mjesta koji imaju kipove i slike, nego i biblioteke, arhivi, muzeji, sakralna glazba, pučka pobožnost, ples, i katoličko izdavaštvo.

U Vatikanu kulturna dobra i na radnim mjestima

Unutar Države Grada Vatikana, primjerice, kulturnim se dobrima, osim onih koja su općenito priznata takvima, kao što je bazilika Svetoga Petra ili Sikstinska kapela, smatraju i radna mjesta i službe u pastoralnom djelovanju Pape i njegovih suradnika. Među njima, nadbiskup je Follo izričito naveo Biblioteku, Tajni arhiv, muzeje, palače, vrtove, izdavačku kuću, zvjezdarnicu, radio i televizijski centar.

U Italiji 50% posto svjetske kulturne baštine, većinom crkvena dobra

Osvrnuvši se na kraju posebno na Italiju, stalni je promatrač Svete Stolice pri UNESCO-u kazao da se, prema procjenama te ustanove, 50% svjetske kulturne baštine nalazi u Italiji, od kojih crkvena dobra čine između 70 i 80%, s oko 95.000 crkvî, 3000 bibliotekâ i 28.000 župnih arhivâ.