Papa u korizmenoj poruci: 'Druga je osoba dar'

„Korizma je novi početak, put koji vodi prema Uskrsu – Kristovoj pobjedi nad smrću. Ovo razdoblje nas poziva na obraćenje. Kršćani su pozvani vratiti se k Bogu 'svim svojim srcem' (Joel 2,12), odbiti mirenje s prosječnošću i rasti u prijateljstvu s Gospodinom“, stoji u korizmenoj poruci pape Franje pod naslovom „Riječ je dar. Druga je osoba dar“ koja je objavljena danas. Papa je podsjetio kako je Isus vjerni prijatelj koji nas nikada ne napušta, pa ni onda kada griješimo: on strpljivo čeka naš povratak, čime pokazuje svoju spremnost da nam oprosti.

Sveti je Otac istaknuo da je korizma prikladno vrijeme za produbljivanje našeg duhovnog života putem sredstava posvećenja koje nam nudi Crkva: post, molitva i milostinja. U temelju svega toga je riječ Božja koju smo pozvani tijekom ovog vremena slušati i dublje promišljati. U tom je duhu Papa izložio razmatranje prispodobe o bogatašu i Lazaru (usp. Lk 16,19-31), koju smatra ključem za razumijevanje onoga što trebamo činiti kako bismo postigli istinsku sreću i vječni život kao i poticajom za iskreno obraćenje.

Druga je osoba dar

Papa je Franjo zatim opisao stanje siromaha u čitavoj njegovoj bijedi: leži pred bogataševim vratima, hraneći se mrvicama što padaju s njegova stola. Siromahovo je tijelo prekriveno čirevima koje ližu psi. Scena je dramatičnija ako uzmemo u obzir njegovo ime – Lazar, ime koje mnogo obećava, koje doslovno znači „Bog pomaže“. „Nije bezimen“, istaknuo je Papa i nastavio: „On je detaljno opisan i pojavljuje se kao pojedinac s pričom. I dok je bogatašu praktički nevidljiv, mi ga vidimo i za nas je gotovo poznat. On postaje lice, i kao takav, dar, neprocjenjivo blago, ljudsko biće kojega Bog voli i za kojeg se brine, usprkos njegovu stanju izopćenika.“

Sveti je Otac naglasio da nas Lazar uči da su druge osobe dar. Ispravni odnos s ljudima se sastoji u zahvalnom prepoznavanju njihove vrijednosti. „Prispodoba nas poziva da otvorimo vrata srca drugome“, napomenuo je papa Franjo, „jer svaka je osoba dar, bio to naš bližnji ili bezimeni siromah. Korizma je prikladno vrijeme za otvaranje vrata svima onima u potrebi i prepoznavanje Kristova lica u njima. Svatko od nas svakodnevno susreće takve ljude. Svaki život koji susrećemo vrijedan je prihvaćanja, poštovanja i ljubavi. Riječ Božja nam pomaže otvoriti naše oči kako bismo prihvatili i ljubili život, posebno kada je slab i ranjiv“, objasnio je Papa.

Grijeh nas zasljepljuje

Nasuprot siromahu Lazaru stoji bezimeni bogataš koji je svoje bogatstvo pokazivao skupocjenom odjećom te tako što se svakodnevno sjajno gostio. Sveti Otac nam na primjeru bogataša pokazuje dramatično kvarenje grijehom, koje se ostvaruje u tri susljedne faze – u ljubavi prema bogatstvu, taštini i oholosti.

Podsjetivši na riječi sv. Pavla Apostola kako je „ljubav prema novcu izvor svih zala“ (1 Tim 6,10), Papa je poručio da je novac glavni izvor kvarenja kao i zavisti, nesloge i sumnjičavosti, dodavši da može nama zavladati do te mjere da postane idol koji tiranizira. „Umjesto da bude sredstvo u službi činjenja dobra i pokazivanja solidarnosti prema drugima, novac može nas i čitavi svijet baciti u lance sebične logike u kojoj nema mjesta za ljubav i koja priječi mir“, istaknuo je papa Franjo.

Bogataša njegova pohlepa vodi u taštinu, odnosno on postaje zatočenik izvanjskog, onih najpovršnijih i prolaznih aspekata postojanja, a u njegovoj je nutrini praznina. Najniža je stepenica te moralne degradacije oholost. Bogataš se oblači kao kralj i ponaša poput Boga, zaboravljajući da je smrtan. Iskvaren ljubavlju prema bogatstvu, za njega ne postoji ništa drugo pored njegova ega. Postaje slijep: ne vidi siromaha pred svojim vratima koji gladuje, koji je u boli – istaknuo je Sveti Otac.

„Promatrajući njegov karakter, možemo razumjeti zašto Evanđelje tako otvoreno osuđuje ljubav prema novcu: 'Nitko ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu'“ (Mt 6,24), napomenuo je Papa.

Riječ je dar

Ovaj odlomak je ujedno dobra priprema za Uskrs. Na Pepelnicu svećenik izgovara sljedeće riječi dok nas posipa pepelom: „Spomeni se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah vratiti“. I siromah i bogataš po smrti otkrivaju istinu koja je posvjedočena u Svetom pismu: „Ništa nismo donijeli na svijet te iz njega ništa ni iznijeti ne možemo“ (1 Tim 6,7). Sveti Otac zatim prelazi na drugi dio prispodobe, u kojem se opisuje zagrobni život.

Papa Franjo ističe tri važna elementa kad je riječ o bogatašu. Prvi je da on, pripadnik Božjeg naroda, u svom životu nije imao ni vremena ni mjesta za Boga. Njegov jedini bog bio je on sâm. Drugi važan element je što bogataš tek po smrti prepoznaje Lazara, kada od njega traži da kapljicom vode ublaži njegove patnje, odnosno bogataš traži od njega da mu učini nešto što sam bogataš nikada nije učinio. Abraham mu odgovara: „Sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš“ (r. 25). „U životu poslije smrti, neka vrsta pravičnosti, poštenja je obnovljena i životna su zla uravnotežena dobrom“, napomenuo je Papa.

Konačno, otkrivamo da je u korijenu svih bogataševih nevolja propust da sluša Božju riječ. „Posljedica toga je bila da više nije ljubio Boga, što ga je dovelo i do preziranja bližnjega. Riječ je Božja živa i moćna, sposobna preobražavati srca ljudi i vraćati ih natrag Bogu. Kada zatvorimo svoje srce daru Božje riječi, zatvaramo svoje srce daru svoje braće i sestara“, poručio je papa Franjo zazvavši na kraju pomoć Duha Svetoga da nas vodi istinskim putom obraćenja kako bismo mogli ponovno otkriti dar Božje riječi, da bismo bili očišćeni od grijeha koji nas zasljepljuje i da služimo Kristu prisutnom u našoj braći i sestrama u potrebi.“