Asia Bibi: Ne mrzim nikoga, svima opraštam, i svojim progoniteljima

Samo bih htjela reći da ne mrzim nikoga. Svima opraštam i molim se za one koji su mi učinili zlo – kazala je Asija Bibi, pakistanska kršćanka nepravedno osuđene zbog bogohuljenja, a njezine je izjave novinar Paolo Affatato skupio i svijetu objavio na portalu Vatican insider. Ovo je sedmi Božić kako Asia Bibi čami u zatvorskoj samici, a  mnogi drugi kršćani i nekršćani također strahuju zbog pakistanskog zakona protiv blasfemije, odnosno bogohuljenja.

Molitva, čitanje ulomka iz Svetoga pisma, zajednički kolač. Na siromašni Božić, slavljen u pakistanskom zatvoru u trideset minutnom zagrljaju vlastite obitelj: supruga i dviju kćeri, Asia Bibi svijetu poručuje, koji bez daha prati njezin slučaj: „Želim reći da ne mrzim nikoga. Ne mrzim ni one koji su učinili da patim sve ove godine. Svima opraštam i molim za sve one koji su mi učinili zlo“ – prenosi novinar agencije Fides, Paolo Affatato, u opširnom članku objavljenom na portalu Vatikan insider.

Asia Bibi podnosi svoje dramatično stanje zahvaljujući molitvi i svakodnevnom čitanju Svetoga pisma. Ona je u nekoj vrsti trajnih duhovnih vježbi, u kojima se upotpunilo njezino shvaćanje sebe, svoje povijesti, svoje sudbine, koju obični smrtnik ne može shvatiti, a koja seže do srži kršćanskog iskustva – primijetio je novinar.

Ashiq Masih, suprug Asije Bibi, s dvije kćeri, u pratnji obiteljskog skrbnika Josepha Nadeema, posjetili su Asiju Bibi u zatvoru i s njom su trideset minuta slavili Božić. Dva su nadzornika, kako izvještava Vatican insider, bilježila svaku izgovorenu riječ. Nakon oprosta i blagoslova, Asija je željela zahvaliti Papi i svima koji mole za nju – kazao je Nadeem. Osim toga, izrazila je uvjerenje da će, zahvaljujući Božjoj volji, vrlo brzo biti oslobođena. Slučaj Asije Bibi je pred Vrhovnim sudom, očekuje se treće suđenje.

         Odgođeno je ročište, koje se imalo održati u listopadu 2015. godine, jer je jedan od sudaca u posljednjem trenutku podnio ostavku. Odvjetnik Asije Bibi tvrdi da se još ne zna kad bi se moglo održati novo ročište.

         Osvrnuvši se na stanje kršćana u Pakistanu u razgovoru za našu radiopostaju Mobeen Shahid, predsjednik Udruge pakistanskih kršćana u Italiji, rekao je da kršćani u Pakistanu žive u miru sve dok im netko, zbog društvene ili gospodarske zavisti, zlorabeći zakon o bogohuljenju, život ne pretvori u pakao na zemlji, zbog čega se nakon toga moraju skrivati. Već sedam godina djeca i suprug Asije Bibi, primjerice, žive skriveni, u potaji, u anonimnosti. Znam da su neka od njezine djece sklopila brak, ali Asija, budući da je u zatvoru, mogla je jedino moliti za njihovu sreću i mir, nije dakle bila na vjenčanju svoje djece. Stoga je njezin život trajna patnja, fizička i psihička – ustvrdio je profesor dodajući:

Poznato mi je da joj je život bio u opasnosti jer ju je jedna zatvorenica htjela ubiti, a na početku ju je jedan sudac pokušao obratiti na islam. Asija je radije odabrala zatvor nego da zaniječe svoju vjeru. Ona je primjer kako kršćani u Pakistanu svjedoče svoje kršćanstvo. Asija Bibi nije jedina žena optužena za blasfemiju niti je jedina žrtva toga zakona – istaknuo je profesor.

Na primjedbu kako su mnogi muslimani i kršćani platili životom jer su se usprotivili zakonu protiv bogohuljenja i protiv utamničenja Asije Bibi, rekao je kako mnogi muslimani žele živjeti u miru s vlastitim susjedima, bez obzira na njihovu vjeru. Njima je važan mir i zajednički suživot, s drugim ljudima žele dijeliti radost i žalost. Upravo se to događa u ovo božićno vrijeme u Lahoreu, gdje se organiziraju miroljubivi božićni sajmovi kao odgovor na krvavi sajam u Berlinu. U Pakistanu, muslimani svojoj braći kršćanima za Božić žele očitovati da su dio istoga naroda, premda nisu sljedbenici iste religije  – primijetio je profesor.

Na upit što Asijin Božić i drugih kršćana, koji su u zatvoru zbog bogohuljenja, poručuje mlakim zapadnim kršćanima, rekao je kako nas napose slučaj Asije Bibi, njezina dakle vjerska dosljednost, kršćanski život, življen u zatvoru, što je znak nade i vjere u Isusa Krista koji se rađa u srcu svake osobe, potiče da budemo milosrdni prema sebe te da tražimo sklad u osobnom odnosu s Bogom Oce, po Isusu Kristu, također i prema svojem bratu, premda je druge vjere, kao i prema onomu koji ti oduzima život ili prijeti da će ti ga oduzeti – zaključio je profesor Shahid.