Recenzija zbornika "Nadbiskup Stepinac i Serbi...", pripremio M. M. Letica

″Svi narodi i rase potječu od Boga. Stvarno postoji jedna rasa. Božja. / Katolička crkva uvijek je osuđivala, a i danas osuđuje svaku nepravdu u ime klasnih, rasnih ili narodnosnih teorija.″

″Pripadnici ciganske rase ili koje druge, bili Crnci ili uglađeni Europejci, bili omraženi Židovi ili ponosni Arijci, imaju jednako pravo.″

Te i takve istine javno je izrekao nadbiskup zagrebački Alojzije Stepinac u vremenu ili, primjerenije kazano, u nevremenu Drugoga svjetskog rata. Na to je Edmund Glaise von Horstenau, njemački opunomoćeni general u NDH, rekao: ″Kad bi u Njemačkoj jedan biskup tako govorio, ne bi živ sišao s propovjedaonice.″

O Stepinčevim su propovijedima izvješćivale radijske postaje London i New York, u emisijama na tzv. ″srpsko-hrvatskome″ jeziku. Primjerice, u jednome od dokumenata pronađenih u nadbiskupskom arhivu, datiranom 7. srpnja 1943., o tome je zapisano među inim sljedeće: ″London: Vatikanski radio jučer je dao izvadke iz dvije nedavne propovijedi koje je održao zagrebački nadbiskup dr. Stepinac. (On) je strogo i oštro osudio proganjanje Jevreja i drugih narodnosti.″

Blaženomu se nadbiskupu Stepincu prečesto stavljalo na teret, a to se nesmiljenom tvrdokornošću čini i danas, navodno pokrštavanje pravoslavnih Srba. Nadbiskup je Stepinac u vezi s time rekao: ″Išlo se na ruku srpskomu narodu s nakanom, da mu se pomogne, kako se dalo i moglo″, k tome i ovo, što je u povjerljivome okružnom pismu o vjerskim prijelazima 1941. odaslao katoličkim dušobrižnicima:

″Kada dođu k Vama osobe židovske ili pravoslavne vjeroispovijesti, koje se nalaze u smrtnoj opasnosti, pa zažele konvertirati na katolicizam, primite ih, da spasite ljudske živote. Ne zahtijevajte od njih nikakvo specijalno vjersko znanje, jer pravoslavni su kršćani kao i mi, a židovska je vjera ona, iz koje kršćanstvo vuče svoje korijene. Uloga je i zadaća kršćana u prvom redu spasiti ljude. Kada prođe ovo vrijeme ludila i divljaštva, ostat će u našoj Crkvi oni, koji budu konvertirali zbog uvjerenja, dok će se ostali, kada opasnost prijeđe, vratiti u svoju.″

O svemu tome, i još o mnogočemu drugome s time povezanim, možemo čitati u zborniku ″Nadbiskup Stepinac i Srbi u Hrvatskoj u kontekstu Drugoga svjetskog rata i poraća″, koji su uredili Ivan Majnarić, Mario Kevo i Tomislav Anić, a objavljen je kao zajedničko izdanje Hrvatskoga katoličkog sveučilišta, Zagrebačke nadbiskupije i Kršćanske sadašnjosti. Riječ je o zborniku radova s međunarodnoga znanstvenog skupa koji su organizirali Hrvatsko katoličko sveučilište i Zagrebačka nadbiskupija, a održan je 23. i 24. studenog 2015. u dvorani ″Vijenac″ Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta u Zagrebu.

Na istome je mjestu godinu dana potom, 12. prosinca 2016., predstavljen dotični zbornik. Riječ je o višejezičnom izdanju, s člancima na hrvatskom i engleskom jeziku, uz opsežne sažetke na talijanskom. Zbornik sadrži radove povjesničarâ iz Hrvatske, Srbije, Velike Britanije i Sjedinjenih Američkih Država: Esther Gitman, Ivice Šute, Tomislava Anića, Marija Jareba, Milana Koljanina, Radmile Radić, Miroslava Akmadže, Jure Krište, Marija Keve, Robina Harrisa i Jurja Batelje.

Nakon što se nazočnima obratio dr. sc. Ivan Majnarić, jedan o urednika Zbornika, govorio je uime organizatorâ rektor Hrvatskoga katoličkog sveučilišta prof. dr. Željko Tanjić, pri čemu je svima zahvalio na dolasku, osobito kardinalu Josipu Bozaniću, zatim pomoćnomu zagrebačkom biskupu Ivanu Šašku te križevačkomu biskupu Nikoli Kekiću, k tome i prof. dr. Mati Graniću, izaslaniku Predsjednice Republike Hrvatske. Rektor Tanjić izrazio je zadovoljstvo zbog višejezičnosti zbornika, što će doprinijeti da se istina o nadbiskupu Stepincu lakše proširi izvan ovdašnjih jezičnih krugova.

Zatim je uime nakladničke kuće Kršćanska sadašnjost govorio njezin direktor dr. sc. Stjepan Brebrić, istaknuvši kvalitetu i obuhvatnost Zbornika, koji iz različitih aspekata razmatra svetački lik Alojzija Stepinca.

Prof. dr. Robin Harris, britanski povjesničar, kazao je da većina povijesnih kleveta protiv Alojzija Stepinca dolazi od komunistâ, a za komunizam je nadbiskup Stepinac rekao da je ″utjelovljena laž″ (″mendacium incarnatum″). Zbornik između ostaloga postavlja, kazao je Robin Harris, neizbježivo i temeljno pitanje zašto Srpska pravoslavna Crkva i dalje želi vjerovati komunističkoj propagandi, a ne razmišlja dublje o izazovu koji je bio pred Stepincem za trajanja montiranoga sudskog procesa, kada se nadbiskup Stepinac borio za pobjedu kršćanskoga uvjerenja. ″Bit će zanimljivo dobiti odgovor na to pitanje, a u međuvremenu imamo Zbornik″, zaključio je Robin Harris.

Potom je povjesničar dr. sc. Zlatko Matijević, jedan od recenzenata Zbornika, u obraćanju iznio mišljenje da jugoslavenskim komunističkim vlastima nije bila toliko važna osoba zagrebačkoga nadbiskupa Stepinca – za kojega su znali da mu zapravo nemaju što zamjeriti – nego su se komunisti okomili na nj zato što se usprotivio odvojiti Katoličku Crkvu u Hrvatâ od Svete Stolice. ″Intencija je Zbornika prikazati lik i djelo kardinala Stepinca onako kako zaslužuje da bude čašćen na oltaru″, kazao je Zlatko Matijević.

Nakon toga je dr. sc. Vladimir Geiger, također recenzent, govorio o temama predavanja s prošlogodišnjega znanstvenog skupa te o sadržajno i metodološki različitim pristupima radova otisnutih u Zborniku.

Predstavljanje Zbornika zaključio je Željko Tanjić pozvavši nazočne da u adventsku noć iziđu s nadom da će blaženi Alojzije Stepinac što prije biti proglašen svetim.

Naposljetku je hrvatski pjesnik, diplomat i liječnik dr. Drago Štambuk pročitao svoju pjesmu ″Spaljeno srce″, koju je, saznavši da su komunisti dali spaliti kardinalovo plemenito srce, posvetio ″Svetom Alojziju Stepincu″ svibnja 1995., za veleposlaničke službe u New Delhiju. Početni joj i završni stihovi glase:

″Na razudbenom stolu ostaci tvoji zemni / i zebnja davnih dneva u prisojima uma; / na razudbenom stolu – ostaci, što bi drugo, / to hrvatska je sudba, od nje te neću branit. [...] Posveti, Bože, moga puka muku i strah / i daj mu hrabrost, pouzdanje i vjeru / da s njim si u najcrnji mrak. Milostiv mu budi, / učini ga svetim ako je patnja njegov kraj. / Obuci ga u prebijelu vječnost, sklopi mu oči // i budi mu više no Bog. Budi mu otac i sin, / pokrij zemnom ga ljubavlju, milosnim morjem / dopremi, svijetlom prenesi lađom, do utona u san.″