O umjetničkoj izložbi profesora Krune Bošnjaka ″Lice milosrđa″

Započinjemo tekstom iz 32. poglavlja ″Knjige Postanka″, opisom Jakovljeve iscrpljujuće i opasne borbe s Bogom:

″I neki se čovjek rvao s njim dok nije zora svanula. Videći da ga ne može svladati, ugane mu bedro pri zglobu, tako da se Jakovu kuk iščašio dok su se rvali. Potom reče: ʹPusti me jer zora sviće!ʹ Ali on odgovori: ʹNeću te pustiti dok me ne blagosloviš.ʹ Nato ga onaj zapita: ʹKako ti je ime?ʹ Odgovori: ʹJakov.ʹ Onaj reče: ʹViše se nećeš zvati Jakov, nego Izrael, jer si se hrabro borio i s Bogom i s ljudima i nadvladao si.ʹ Onda zapita Jakov: ʹReci mi svoje ime!ʹ Odgovori onaj: ʹZa moje me ime ne smiješ pitati!ʹ I tu ga blagoslovi. / Onom mjestu Jakov nadjene ime Penuel jer – reče – ʹVidjeh Boga licem u lice, i na životu ostadoh.ʹ Sunce je nad njim bilo ogranulo kad je prošao Penuel. Hramao je zbog kuka.″

U tom prilično tajnovitu prikazu, koji sa svoje slikovitosti i antropomorfnosti nedvojbeno pripada jahvističkoj tradiciji, vidio je sv. Jeronim sliku duhovnoga boja i primjer djelotvornosti ustrajne molitve. Vidjeti Boga izravno, licem u lice, te izići živ iz takva susreta, posebna je povlastica. Čak ni velikomu Mojsiju nije bilo dano vidjeti lice Božje, o čemu u 33. poglavlju ″Knjige Izlaska″ čitamo: ″ʹ... pred tobom ću izustiti svoje ime Jahve. Bit ću milostiv komu hoću da milostiv budem; smilovat ću se komu hoću da se smilujem. A tiʹ, doda, ʹmoga lica ne možeš vidjeti, jer ne može čovjek mene vidjeti i na životu ostati.ʹ″

″Lice milosrđa nebeskoga Oca je Isus Krist″, misao je pape Franje što istaknutu je možemo uočiti na izložbi ″Lice milosrđa″ koja u predvorju Nadbiskupijskoga pastoralnog instituta na Kaptolu u Zagrebu čini javno dostupnima radove akademskoga kipara Krune Bošnjaka. Izložba se nadaje svojom kristocentričnom mnogolikošću, gdjeno je Bogočovjek Isus Krist, pravi čovjek i pravi Bog, prikazan izvorom života i umjetničkoga nadahnuća te uvirom smjernih molitava i vjerničkoga predanja.

Vidjeti Isukrsta licem u lice ne samo da ne znači smrt nego tim susretom – ako smo povjerovali u Isusa i priznali ga Mesijom iliti Kristom te našim Spasiteljem – možemo kao milosni dar zadobiti život vječni. Poput Samarijanke koja je Isusa napojila vodom na zdencu Jakovljevu, zdencu istoga onog praoca odnosno patrijarha koji je nadvladao u borbi i s Bogom i s ljudima, i mi možemo u svojoj darovanoj bogolikosti pobjedonosno zagrabiti iz izvora vode koja struji u život vječni.

Motreći izložene skulpture možemo na njima ili, bolje rečeno, duboko u njima razabrati napetost koja preostade nakon kiparova nadvladavanja materije, pri čemu hrvanje s materijom bijaše u isti mah i njezino blagoslivljanje. Kao da ta preostala napetost i postojani dinamizam progovaraju riječima isusovačkoga teologa, filozofa i prirodoznanstvenika Pierrea Teilharda de Chardina, riječima koje blagoslivljaju materiju jer je Božje djelo i jer u njoj se utjelovio, inkarnirao, u ljudskoj puti rodio Isus Krist. Duhovna moć materije proizlazi iz Krista i od Krista, razlijeva se s Kristom i po Kristu. Doista, kao da k Bošnjakovim skulpturama odnekud i odasvud dostrujaše Chardinove riječi: ″Kupaj se u materiji, Sine Čovječji. [...] Bori se u njezinoj struji i pij njezine valove!″

Izložene skulpture unose u sebe okolni prostor te u povratnoj sprezi isijavaju u nj vidljive i usebne zbiljnosti, materiju i duh, iskustveno i transcendentalno, dohvatljivo i transcendentno, neposredno i simboličko, fizičko i metafizičko, zemaljsku neproničnost i nebesku prozračnost, konačnost i beskonačnost, vremenitost i vječnost. U Bošnjakovu likovnom izrazu razaznaje se djetinji ushit vjernika i zrela sabranost umjetnika, samosvjesnoga Božjeg sustvaratelja.

A već spominjana napetost, preostala nakon umjetnikova blagoslivljajućega hrvanja s materijom, prouzročena je upravo tim suprotstavljenostima. One se, međutim, iskazuju konstitutivnima. Doista, posrijedi je konstitutivni ″actus″ kojemu je harmonična napetost ″effectus″. Kao u starogrčkoga filozofa Heraklita, koji govoraše da je svijet harmonija i borba suprotstavljenih napetosti, kao kod tetive luka i strunâ lire. Heraklit naučavaše da sklad u stanovitome smislu ima biti nešto što nije odmah vidljivo, što se skriva u dubini, u nutrini. ″Skrivena je harmonija bolja nego otkrivena″, čitamo u njegovu fragmentu broj 54.

Na izložbi ″Lice milosrđa″ – koja je posjetiteljima dostupna od 15. studenog do 15. prosinca 2016., a obuhvaća umjetnikova djela nastala u zadnjih 50-ak godina – Kruno Bošnjak je izložio 29 skulptura, tj. kiparskih motiva, među njima i nekoliko skica i fragmenata. Navodim neke motive: ″Raspelo″, ″Skidanje s križa″, ″Pietà″ ″Pred Pilatom″, ″Quid est veritas″, ″Majka″, ″Gospa od Puta″, ″Sv. Josip″, ″Mesija″ i ″Fidelissima advocata Croatiae″. Učinjene su u raznim tehnikama: gips, terakota, glina, kamen i bronca. Izloženo je i 29 Bošnjakovih crteža odnosno slika, u kombiniranim tehnikama pastel – olovka – plakatna tempera, gdje dominira mnoštvo istoimenih motiva ″Isus″ te nekoliko motiva nazvanih ″Pietà″ i ″Bol i tuga svagdašnja″. Za likovni postav izložbe i predgovor u katalogu zaslužna je Maja Juras.

Treba kazati da je križ metonimija muke i metafora spasenja, ″arbor vitae″, drvo života. Samo lice milosrđa može muku i bol preobraziti u život vječni – poručuje nam svojim djelima Kruno Bošnjak.

Biografski podatci umjetnikovi vele da se Kruno Bošnjak rodio 1936. u Lovreću kraj Imotskoga. U Zagrebu je završio školu primijenjenih umjetnosti, a na Akademiji likovne umjetnosti, također u Zagrebu, diplomirao je kiparstvo godine 1964., u klasi profesora Frane Kršinića. Do 1968. bio je suradnik Kršinićeve majstorske radionice, a od 1969. radi na ALU te kao redovni profesor odlazi 2000. u mirovinu. Treba kazati i to da je od 1996. do 2000. bio zastupnik u Hrvatskome saboru. Kruno Bošnjak izlagao je na dvadesetak samostalnih i stotinjak skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu. Napravio je brojne javne spomenike i spomen-obilježja u domovini i izvan nje. K tome je autor čitava niza plaketa i spomen-medalja, uključujući i osam hrvatskih ordena. Djela mu se nahode u brojnim muzejima i galerijama te u privatnim zbirkama u Hrvatskoj i inozemstvu. Dodijeljene su mu nagrade na različitim javnim natječajima. Profesor Kruno Bošnjak odlikovan je ordenom Danice hrvatske s likom Marka Marulića za osobite zasluge u kulturi.

Naposljetku je kazati da Kruno Bošnjak unosi u kiparski izraz grotesknu razigranost i mističnu geometrizaciju, na osobit način spajajući i prožimajući otajstveno i kanonsko. Kao vjernik i umjetnik, kao posvećenik i umješnik, uzmogao je – kao malo tko – utisnuti u materiju naznake neizrecive Tajne. Istinski i vjerodostojno, izražajno i duboko. Zaista, Bošnjakova izložba ″Lice milosrđa″ zavrjeđuje zdušne pohvale i uvjeren nagovor na posjet i razgledavanje.