Treća nedjelja došašća - razmišlja pater Anto Lozuk

Veličina čovjeka dokazuje se u nevoljama, opasnostima, pred licem smrti. U tim situacijama izbija van ono najdublje, najskrivenije, najizvornije u nama. Tu se  čovjek pokazuje onakav kakav uistinu jest. Mnogi koji u normalnim okolnostima izgledaju veliki i odvažni, u nevoljama često zakazuju; a neugledni, tihi, naoko beznačajni ljudi u nevoljama najednom pokazuju istinsku veličinu... Ivan Krstitelj, Isusov Preteča, u svojim nevoljama pokazao je istinsku. Ustao je protiv nemorala u kući kralja Heroda i završio u odvratnoj tamnici tvrđave Maherus.

On zna da od života više ne može očekivati ništa, ali on ne misli sebe, ne misli na svoju nesreću i uništenu budućnost, ne sanja o danima kada su ljudi hrlili k njemu, kada ih je krstio na Jordanu i naviještao im Onoga koji ima doći. Ivan misli na svoje učenike, koji su još uvijek ovisni o njemu, i na Onoga koga je krstio na Jordanu i predstavio narodu kao Mesiju. No, u međuvremenu, učenici su zbunjeni Isusovim nastupom. Iznose Ivanu svoje teškoće i sumnje. Sam Ivan, slijedeći tradiciji SZ-a, naviještao je Isusa kao 'ognjenog Mesiju', zbunjen je pred objavom milosrđa. Nije kadar riješiti poteškoće svojih učenika; zato ih šalje Isusu.

"Jesi li ti onaj koji ima doći ili da drugoga čekamo?" - pita iz tamnice. Isus odgovara: Ispripovjedite Ivanu ono što gledate: slijepima se vraća vid, gluhima sluh, hromi hodaju, gubavi se čiste, mrtvi ustaju. I naglasite mu osobito: siromasima se naviješta Radosna vijest... Ivan je dobro poznavao Pisma. Ono što Sveto Pismo naviješta u mesijanskim vremenima upravo se ispunilo.

"Jesi li ti onaj koji ima doći ili da drugoga čekamo?" - Već dvije tisuće godina čovječanstvo postavlja ovo pitanje. Mogli bismo ga formulirati i ovako: Je li Krist jedini spasitelj ili je i on samo jedan u nizu onih koji su pokušali nešto ponuditi čovječanstvu? Predstavlja li samo jedno poglavlje povijesti svijeta, ili predstavlja čitavu povijest? - Pogledajmo što svijet treba i tko mu to može podariti.

Nikada još nije bilo toliko užurbanosti, toliko trke, toliko bezobzirnosti, toliko potištenosti, toliko beznađa kao danas. Svijet još nije bio ovako bolestan, ovako žalostan i ovako nesretan kao danas. Ljudi uopće ne znaju zašto su ubačeni u ovaj kaos od svijeta, zašto žive,  čemu se muče, kamo su se uputili. Očajnički se obraćaju privrednicima, političarima, sociolozima, psihoanalitičarima, guruima, astrolozima i uvijek nanovo pitaju: Jesi li ti onaj koji ima doći? Jesi li ti onaj koji me može spasiti? A spasitelj je već odavno tu, već prije dvije tisuće godina nastupio je u Isusu Kristu kao definitivna objava Božje ljubavi. 

Mi ne trebamo pitati: Jesi li ti Onaj...Mi znamo da On to jest. Mi znamo da je on jedini koji može dati da slijepi progledaju, gluhi da čuju, bolesni da ozdrave, mrtvi da uskrsnu. Znamo također da je On jedini koji može učiniti da i ovo naše vrijeme postane mirnije, stabilnije, vedrije, ljudskije.