Papa: Svaka ljudska osoba zaslužuje neograničenu zdravstvenu pozornost

Uzvišena vrijednost ljudske osobe treba biti temelj „stvarnih, hrabrih, velikodušnih i solidarnih“ rješenja – istaknuo je Sveti Otac u poruci sudionicima XXXI. međunarodne konferencije koja se u Vatikanu održavala na temu „Za gostoljubivu i solidarnu kulturu zdravstva u služenju osobama oboljelim od rijetkih i zapostavljenih bolesti“. U poruci upućenoj tajniku Papinskoga vijeća za zdravstvene djelatnike ( msgr.Jean-Marie Mupendawatu) Papa se sjetio nadbiskupa Zigmunta Zimowskoga, koji je bio predsjednik Vijeća, a preminuo je u srpnju ove godine.

Uzvišena vrijednost ljudskoga bića

Obraćajući se stručnjacima iz cijeloga svijeta koji su raspravljali o „rijetkim i zapostavljenim bolestima“, Sveti je Otac istaknuo „uzvišenu vrijednost“ ljudske osobe: svaka osoba, osobito trpeća, zaslužuje da „bez ikakvoga oklijevanja“ bude „prihvaćena, liječena, i ako je moguće, izliječena“. U cjelovitom pristupu, s pozornim vrjednovanjima, Papa vidi put koji treba da slijede ne samo „stručne i raznolike zdravstvene ustanove, već i izvan zdravstvene, za planiranje i ostvarenje djelatnih strategija, pronalaženje i upravljanje ogromnim potrebnim sredstvima, misleći primjerice na zdravstvene menadžere, na upravne i političke vlasti, na strukovne ekonomiste.

Od svega je ipak najvažnija „slobodna i hrabra želja za dobrom“, istinska „mudrost srca“, usmjerena na rješavanje globalnoga zdravstvenog problema. Riječ je uglavnom o zaraznim bolestima, raširenim u najsiromašnijem dijelu svijeta, u nerazvijenim zemljama, poglavito u Africi i Latinskoj Americi. Stoga je presudna „odlučnost i svjedočenje“ svih onih koji rade u tim dijelovima svijeta, naravno, uz znanstvene i tehničke studije – primijetio je Papa.

Crkva u dinamičkom izlazu

Oduvijek je Crkva „na terenu“ i bit će na tom napornom i zahtjevnom putu blizine i pratnje trpećega čovjeka: primarno je da bude „dinamički u izlazu“ , da bude 'poljska bolnica' za isključene osobe, koje žive u svakovrsnim egzistencijalnim periferijama. Riječ je o istinskom djelu milosrđa koje je potaknulo Papinsko vijeće da „informira“ o „stanju znanstvenih i kliničkih spoznaja“ kako bi se „u gostoljubivoj i solidarnoj logici“ bolje njegovao život bolesnika, i „čuvao ambijent u kojem čovjek živi“.

Papa je istaknuo „odlučan“ odnos između tih bolesti i okoliša. Okolišni čimbenici naime često „snažno utječu“ na bolesnikovo zdravlje ili povećavaju štetu. Papa primjećuje da „veći teret“ podnose siromašniji narodi, stoga je ponovo istaknuo „apsolutnu važnost“ poštovanja i čuvanja prirode, naše zajedničke kuće – rekao je.

Liječenje za sve

Zdravstvena pojava rijetkih i zapostavljenih bolesti priziva veću društvenu pravednost, u smislu da svatko za jednake zdravstvene potrebe ima „jednak pristup“ učinkovitoj njezi, neovisno o društveno-gospodarskom, zemljopisnom ili kulturnom kontekstu. To proizlazi iz načelâ društvenosti, supsidijarnosti i solidarnosti, na kojima se temelji Socijalni nauk Crkve. U zaključku poruke Papa želi da se nađu rješenja “realistička, hrabra, velikodušna i solidarna“, koja u središtu imaju „uzvišenu vrijednost ljudskoga bića“.