Papa: Pastoral zvanja nije neki program, nego susret s Isusom

Pastoral zvanja nije sastavljanje nekog nacrta, nego je susret s Gospodinom – glavna je misao Papina govora sudionicima Međunarodnoga skupa o pastoralu zvanja, koji se održava u Vatikanu na poticaj Zbora za kler. Primivši 21. listopada u Vatikanu više od 250 sudionika skupa, papa Franjo ih je potaknuo da oponašaju Isusov stil, da budu pastiri usred naroda, milosrdni i sposobni slušati.

Tumačeći pastoral zvanja, Papa se osvrnuo na prizor iz Evanđelja, na Matejev poziv. Isus najprije izlazi kako bi propovijedao, potom vidi carinika Levija, i pozove ga. Izići, vidjeti, pozvati, tri su riječi koje utjelovljuju dinamizam pastorala zvanja – istaknuo je Papa te podsjetio da se moto njegova papinstva 'Miserando atque eligendo' (Smilova mu se i izabra ga), a to je i tema spomenutoga skupa, odnosi upravo na Matejev poziv. Moto je to koji podsjeća na dane Papine mladosti, kada je osjetio Gospodinov poziv; ali – istaknuo je papa Franjo – ne nakon neke konferencije, nego zbog toga što sam osjetio Isusovu milosrdnu ljubav.

Lijepo je što ste došli ovamo sa svih strana svijeta kako biste razmišljali o toj temi ali, molim vas, neka sve to ne završi samo s jednim lijepim skupom! Pastoral zvanja znači naučiti stil Isusa koji prolazi mjestima svakodnevice, zaustavlja se ne žureći, milosrdno gleda braću, i vodi ih na susret s Bogom Ocem – napomenuo je Sveti Otac.

Treba izići i slušati mlade. To nije zadaća poput one činovničkoga ureda   

Prije svega, dakle, valja izići. Potrebna je Crkva u pokretu koja ne ostaje zatvorena u komotnom pastoralnom kriteriju kako se 'uvijek tako radilo' – podsjetio je Papa te istaknuo da, naprotiv, imamo biti odvažni i kreativni, te izići iz krutosti i standardiziranih formula koje su često zastarjele. Papa je to zatražio ponajviše od pastira Crkve, od biskupa i svećenika.

Vi ste glavni odgovorni za kršćanska i svećenička zvanja, a ta se zadaća ne može zatvoriti u činovnički ured – kazao je Papa te potaknuo stoga pastire da učine upravo to: da iziđu, poslušaju mlade, i pomognu im razlučivati. Žalosno je – dodao je papa Franjo – kada svećenik živi samo za sebe, zatvarajući se u sigurnu tvrđavu kanoničke kuće. Naprotiv, pozvani smo biti pastiri usred naroda, sposobni potaknuti pastoral susreta i utrošiti vrijeme u prihvaćanje i slušanje svih ljudi, a posebno mladih.

Pastir treba imati Isusov milosrdni pogled

Drugi važan stožer pape Franje jest 'vidjeti', i to ne popuštajući žurbi ili 'organiziranom aktivizmu'. Valja, naprotiv, pronaći vrijeme za susret s ljudima. Riječ 'miserando', naime, izražava upravo zagrljaj očima i srcem. Tako je Isus gledao Mateja, te taj carinik konačno nije osjetio prezirni pogled, nego pogled ljubavi. Pastir dakle ima biti pozoran, ne brzoplet, ima biti sposoban zaustaviti se i gledati u dubinu, i to tako da se osoba ne osjeti suđenom.

Pastir treba imati pogled koji pobuđuje divljenje za Evanđelje, pogled razlučivanja koji prati ljude, ne prisvajajući njihovu svijest, i ne želeći nadzirati Božju milost. Papa Franjo prije svega želi razlučivanje bez površnosti. Potrebne su budnost i pozornost. Crkvi i svijetu su potrebni zreli i uravnoteženi svećenici, neustrašivi i velikodušni pastiri, sposobni za blizinu, za slušanje i milosrđe – istaknuo je Papa.

Isus ne predstavlja neki program

Treća je važna stvar 'pozvati', riječ tipična za kršćanski poziv. Isus ne drži duge govore, ne predstavlja neki program kojemu valja pristupiti, ne ostvaruje prozelitizam, niti nudi unaprijed pripremljene odgovore. Obraćajući se Mateju, kaže samo: 'Hajde za mnom!' Na taj način kod njega pobuđuje zanimanje za otkrivanjem novoga cilja, otvarajući svoj život nekom 'mjestu' koje ide dalje od njegove klupe.

Sveti je Otac stoga potaknuo da se vjera ne svodi na knjigu recepata ili na zbirku pravila, nego valja – prema Papinim riječima – krenuti na put i otkriti radost Evanđelja. Papa Franjo zna da to nije lagana zadaća i da rezultati mogu biti slabi, te tako obeshrabriti, ali – napomenuo je – Gospodin nam daje hrabrost da bacimo mreže i onda kada smo umorni i razočarani jer nismo ništa ulovili. Na kraju je papa Franjo potaknuo biskupe i svećenike da ponajviše radosno svjedoče kako je lijepo svoj život zauvijek darovati Gospodinu.