Papina propovijed na molitvenom bdijenju Marijanskog jubileja

Sveti Otac je jučer popodne, na molitvenom bdijenju u Vatikanu, povodom nastupajućeg marijanskog jubileja, u Godini milosrđa, izrekao prigodnu propovijed koju niže donosimo u cijelosti...

                                                 * * * * *

       Draga braćo i sestre,

       u ovom bdjenju smo, u Marijinu društvu, prošli glavne trenutke Isusova života. Umom i srcem pošli smo do dana ispunjenja Kristove misije u svijetu. Uskrsnuće kao znak krajnje ljubavi Oca, koji sve ponovno izvodi u život i kao anticipacija našega budućeg stanja. Uzašašće kao udio u Očevoj slavi, gdje će čak i naše čovještvo imati povlašteno mjesto. Duhovi, izraz poslanja Crkve u povijesti, sve do kraja vremena, pod vodstvom Duha Svetoga. U posljednja dva otajstva, također, motrili smo Djevicu Mariju u nebeskoj slavi, Ona koju već od prvih stoljeća, zazivamo kao Majku milosrđa.

Molitva krunice je, pod mnogim vidicima, sinteza povijesti Božjega milosrđa koje postaje povijest spasenja za one koji dopuštaju da ih oblikuje milost. Otajstva koja prolaze pred nama su konkretne geste po kojima se u nama razvija Božje djelovanje. Kroz molitvu i meditaciju o Isusovu životu, ponovno pregledavamo njegovo milosrdno lice koje ide ususret svima, u različitim životnim potrebama. Marija nas na tom putu prati, što ukazujući na Sina koji zrači istom Očevom milošću. Ona je stvarno Pokazateljica (Puta), Majka koja pokazuje put koji smo pozvani prijeći kako bismo bili istinski Isusovi učenici. U svakom otajstvu krunice osjećamo da nam je bliže i razmišljamo o Njoj kao o prvoj učenici svoga Sina, koji koja Očevu volju provodi u praksu (Lk 8,19-21).

Molitva krunice nas ne udaljuje od životnih briga; naprotiv, od nas traži da se utjelovimo u povijesti svih dana, kako bismo znali prepoznati znakove Kristove nazočnosti među nama. Svaki put kad motrimo neki trenutak, neko otajstvo Kristova života, pozvani smo prepoznati na koji način Bog ulazi u naš život, kako bismo mu onda iskazali dobrodošlicu i slijedili ga. Otkrivamo time put koji nas vodi naslijedovanju Krista u službi braće. Prihvaćajući i asimilirajući u sebi neke od istaknutih događaja Isusova života, sudjelujemo na Njegovu evangelizacijskom djelu kako bi Kraljevstvo Božje u svijetu raslo i širilo se. Učenici smo, ali i misionari i nositelji Krista, tamo gdje On od nas traži da bude prisutan. Stoga, ne možemo zatomiti dar Njegove prisutnosti u nama. Naprotiv, pozvani smo svima dijeliti Njegovu ljubav, Njegovu nježnost, njegovu dobrotu, njegovo milosrđe. To je radost dijeljenja koja ne preže ni pred čim, jer donosi navještaj oslobođenja i spasenja.

Marija nam omogućuje da razumijemo što to znači biti Kristovi učenici. Ona je oduvijek izabrana da bude Majka; navikla je biti učenicom. Njezin prvi čin bio je stati i slušati Boga. Poslušala je Anđelov navještaj i otvorila svoje srce kako bi prihvatila otajstvo božanskog majčinstva. Slijedila je Isusa, slušajući svaku riječ koja je izlazila iz Njegovih usta (usp Mk 3,31 do 35); sve je to sačuvala u svom srcu (Lk 2,19) i postala živo sjećanje znakova koje je Sin Božji ispunio kako bi pobudio našu vjeru.

Međutim, samo slušanje nije dovoljno. To je svakako prvi korak, ali slušanje se onda treba pretočiti u konkretne čine. Učenik, zapravo, stavlja svoj život u službu Evanđelja. I tako je Marija odmah otišla k Elizabeti da joj pomogne u njezinoj trudnoći (Lk 1,39-56); u Betlehemu je porodila Sina Božjega (usp Lk 2,1-7); u Kani se pobrinula za mladi par (Iv 2,1-11); na Golgoti nije uzmakla od boli, nego je ostala pod Isusovim križem i, po Njegovoj volji, postala je Majkom Crkve (Iv 19,25-27); nakon uskrsnuća, tješila je Apostole okupljene u dvorani Posljednje večere, u iščekivanju Duha Svetoga, koji ih pretvara u hrabre glasnike Evanđelja (Dj 1,14). Kroz cijeli svoj život, Maria ostvarila ono što se traži od Crkve da ispuni u vječnom spomenu na Krista. U njezinoj vjeri, vidimo kako otvoriti vrata srca u poslušnosti prema Bogu; u njezinoj samozataji, otkrivamo koliko nam je biti pozornima na potrebe drugih; u njezinim suzama, nalazimo snagu za tješenje onih koji su u boli. U svakom od tih trenutaka, Marija izražava bogatstvo Božjega milosrđa, koje ide ususret svima, u njihovim svakodnevnim potrebama.

Zazovimo večeras našu nježnu nebesku Majku, s najstarijom molitvom s kojom su joj se kršćani obraćali, naročito u trenucima teškoća i mučeništva. Zazovimo ju sa sigurnošću da ćemo biti utješeni njezinim majčinskim milosrđem, da bi nam Ona - "slavna i blagoslovljena" - mogla biti zaštita, pomoć i blagoslov u svakom danu našeg života:

"Pod tvoju se obranu utječemo, sveta Bogorodice, ne odbij nam molbe u potrebama našim, nego nas od svih pogibli oslobodi, Djevice slavna i blagoslovljena."