Papa Franjo: 'Gospodinova žeđ se taži našom samilosnom ljubavlju'

Sveti Otac je svoje promišljanje tijekom ekumenske meditacije tijekom Međureligijskom susreta za mir u Asizu temeljio na Isusovim riječima iz Ivanova evanđelja „Žedan sam“. Žeđ je temeljna ljudska potreba i kad Isus kaže „Žedan sam“ ne izražava samo svoju žeđ za vodom, već „prije svega žeđa za ljubavlju, elementom koji nije manje bitan za život. Žeđa za tim da nam dade žive vode svoje ljubavi, ali i da primi našu ljubav“, poručio je Papa.

Upozorio je na tragediju neuzvraćene ljubavi, „usahlog srca“ koje ostavlja Boga, Izvor žive vode i zamjenjuje ga ispucanim kladencima što ne mogu zadržati vode (usp. Jer 2,13). I u Evanđelju smo svjedoci te tragedije kad se žednom Isusu nudi ocat – pokvareno vino.

Papa Franjo je upozorio kako je upravo stvarnost neuzvraćene ljubavi – ljubavi koja nije ljubljena – uzrujala sv. Franju Asiškog te se on iz ljubavi prema trpećem Gospodinu nije sramio vapiti i tugovati glasno. Ova težnja – nastavlja papa – treba biti i u našim srcima kad kontempliramo Krista Raspetoga, koji žeđa za ljubavlju. Upravo su riječi Krista Raspetoga „Žedan sam“ potakle sv. Majku Tereziju da utaži njegovu žeđ služenjem najsiromašnijih među siromašnima.

„Gospodinova žeđ se taži našom samilosnom ljubavlju: tješimo ga kad se, u njegovo ime, sagnemo do drugoga koji trpi. Na dan suda blaženi će biti oni koji su dali piti žednima, učinili istinska djela ljubavi čovjeku u potrebi: 'što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!’ (Mt 25,40)”, poručio je Papa.

Isusove riječi nas izazivaju – nastavlja Sveti Otac – traže mjesto u našim srcima i odgovor čitavim našim životom. U Isusovu „Žedan sam“ možemo čuti glas patnika, skriveni vapaj nedužnih kojima se uskratilo svjetlo ovoga svijeta; žalosnu molbu siromašnih i najpotrebnijih mira. „Svi su oni braća i sestre Raspetoga, maleni u njegovu Kraljevstvu, ranjeni i ogoljeni dijelovi njegova tijela. Oni žeđaju, ali često im se daje gorki ocat odbacivanja kao i Isusu. Tko ih sluša? Tko se trudi odgovoriti im? Prečesto se susreću sa zaglušujućom tišinom ravnodušnosti, sebičnošću ojađenih jer ih se gnjavi, hladnoćom onih koji  olako ušutkavaju njihov vapaj za pomoći, kao da mijenjaju televizijske kanale“.

„Pred Kristom Raspetim, 'Božjom mudrošću i Božjom snagom' (1 Kor 1,24), mi kršćani pozvani smo kontemplirati otajstvo ljubav. Kao učenici Raspetoga, pozvani smo biti „stabla života“ što svijetu vraćaju kisik ljubavi. Iz Kristova boka na križu je potekla voda, simbol Duha koji daje život (usp. Iv 19,34); tako da iz nas, vjernika, može poteći suosjećanje svima koji danas žeđaju.“

Na kraju meditacije Sveti Otac je izrazio želju da nam Bog dade da, poput Marije uz Isusov križ, i mi budemo sjedinjeni s njim i bliski s patnicima. „Približavajući se ljudima koji žive kao da su raspeti, te ojačani ljubavlju Isusa Raspetoga i Uskrsloga, neka se naš sklad i zajedništvo još više prodube. 'On je mir naš' (Ef 2,14), on koji je došao naviještati mir onima blizu i onima daleko (usp. r. 17). Neka sve nas uzdrži u svojoj ljubavi te nas ujedini, da svi možemo biti 'jedno' (Iv 17,21) kao što on želi“, zaključio je papa Franjo.