Papa Franjo održao govor pred više od 150 sadašnjih i bivših apostolskih nuncija

Danas je Papa Franjo održao govor pred više od 150 sadašnjih i bivših apostolskih nuncija, okupljenih u Rimu na završnom susretu Jubileja Papinske diplomatske službe.

Na početku svog govora, kojeg donosimo u dijelovima, Papa zahvaljuje nuncijima na pomoći, vjernosti i posvećenosti: „vi dotičete rukom tijelo Crkve, sjaj njene ljubavi ali i rane potrebne oproštenja“.

Citirajući blaženog Papu Pavla VI, i njegovo apostolsko pismo 'Sollicitudo omnium Ecclesiarum’, Papa napominje kako je zadaća nuncija biti podrška i štit mjesnoj Crkvi. Nuncij je pozvan “biti raspoložen za slušanje prije donošenja odluke, kadar učiniti prvi korak kako bi se otklonile napetosti, promicati razumijevanje i pomirenje”. Bez poniznosti nema ni služenja, ni plodova, ističe Papa. A poniznost nuncija očituje se u ljubavi za zemlju i za Crkvu koju su pozvani služiti.

U protivštinama, nije dovoljno pokazivati i napadati one koji ne misle poput nas. Naš pogled, upozorava Papa, mora biti širok i dubok, jer je „naša prvotna zadaća u ljubavi: formiranje savjesti, što zahtjeva obazrivost  i ustrajnost“.

Uvijek postoji opasnost izvana: „vuk može napasti stado, zbuniti ga, stvoriti nered, raspršiti ga i uništiti“. Vuk je „nerazumijevanje, neprijateljstvo, zloba, progonstvo, zatiranje istine, odupiranje dobroti, zatvorenost ljubavi, neobjašnjiva kulturalna nesnošljivost, nepovjerenje…“  U takvim situacijama, tumači Sveti Otac, ne treba biti naivan poput jagnjadi, već „velikodušan poput golubova, lukav i oprezan poput mudrog i vjernog sluge“, kako bi se razlučilo odakle dolazi opasnost.

Od nuncija se traži spremnost i raspoloživost – da borave s ljudima, biskupima, svećenicima, redovnicima, župnicima, kulturnim i društvenim ustanovama – jer se u tim prigodama stvaraju uvjeti za slušanje, učenje, upoznavanje s problemima. Ništa ne olakšava razlučivanje i eventualno ispravljanje kao blizina, raspoloživost i bratstvo, ističe Papa: „To mi je jako važno: blizina, raspoloživost i bratstvo. Takav je stav pastira koji je kadar svjedočiti za Isusa Krista“.

Neka Dobri pastir bude nadahnuće za odnos sa civilnim društvom – „nemojte se bojati kročiti prema složenim i dalekim rubnim područjima, jer vi ste Pastiri kojima je na srcu istinsko dobro čovjeka“, potiče Papa, i nastavlja: „Sjetite se da predstavljate Petra, stijenu koja nadživljava ideologije (…). Stoga, ne prihvaćajte političke linije ili ideološke borbe, jer Crkva se ne temelji na salonskim dogovorima ili volji trgova, nego na vjernosti Gospodinu, koji za razliku od lisica i ptica, nema ni jazbine ni gnijezda u koje bi se mogao skloniti.“ (usp. Matej 8,18-22).

„Crkva, zaručnica, može osloniti svoju glavu samo na ranjeno Krilo svojega Zaručnika, odatle dolazi njena prava moć, moć Milosrđa. Nemamo prava uskratiti svijetu to bogatstvo koje nitko drugi ne može pružiti. Stoga smo pozvani razgovarati sa svima, i biti proročki glas za vjeru marginaliziranih“, istaknuo je Papa.

Mjesne Crkve treba pratiti srcem Pastira: to je moguće samo ako se ide na lice mjesta, u biskupije, redovničke zajednice, župe, bogoslovije, kako bi se shvatio život Božjeg naroda, njegova razmišljanja i pitanja. Bliskost je danas ključni uvjet za plodnu Crkvu, tumači Papa. Papa potiče i neka se Biskupe prati potpomažući najbolje inicijative, pri čemu je od posebne važnosti obrazovanje klera, te tumači: dubina je ključni izazov za Crkvu, dubina vjere, prianjanja Kristu, kršćanskog života, nasljedovanja i učeništva.

Papa Franjo je ponovno govorio i o odabiru novih biskupa: neka to budu svjedoci Uskrslog, molitelji, bliski s onim što je „gore“, a ne pritisnuti onim što je „dolje“, kadri strpljivo ući u Božju prisutnost, te uvijek slobodni da ne iznevjere povjereni im navještaj. Biskupi pastiri, a ne prinčevi i dužnosnici, ističe Sveti Otac.

Podsjećajući na tekst iz Prve Knjige o Samuelu o Davidovu pomazanju za kralja, Papa poziva: „Vi morate pretražiti polja kako bi pronašli male Davide: oni postoje, Bog za to brine“. I nastavlja, slikovito: „Ako ribu lovimo samo u akvariju, nikad ih nećemo pronaći“. Potrebno je polja pretražiti s Božjim srcem, a ne s unaprijed određenim profilom.

Nuncij mora pratiti narod u kojima je prisutna Crkva Kristova, jer njihova je služba oko Petrova nasljednika koji bdije nad Crkvom i svijetom. Stoga nunciji moraju biti dostojni ove plemenite misije. Izazovi današnjeg vremena su veliki, a milosrđe mora biti oznaka poslanja Apostolskog nuncija: nitko nije nepovratno izgubljen, i niti jedna situacija nije nepromjenjiva pred snagom Božje dobrote.

„Ne bojte se s povjerenjem pristupiti osobama i institucijama. Budite sigurni da je posljednja riječ povijesti i života ne sukob – nego jedinstvo, kojem teži srce svakog čovjeka. To jedinstvo je postignuto u Križu, izvoru našeg mira, jer tamo je srušen zid podjele (Ef 2,14)“. „Svijet se boji, i širi strah. Mi možemo shvatiti razloge straha, ali ga ne možemo prihvatiti, jer 'Bog nije nam Bog dao duha bojažljivosti, nego snage, ljubavi i razbora' (2 Tim 1,7)“.

“Crpite iz tog duha, i idite, otvorite vrata, gradite mostove, stvarajte prijateljstva, promičite jedinstvo. Budite ljudi molitve! Strah uvijek živi u tami prošlosti, ali ima jednu slabost: privremen je. Budućnost pripada svjetlosti. Budućnost je naša, jer pripada Kristu“, zaključio je Papa.