Kardinal Turkson: Potrebno je redefinirati prioritete u ekonomiji, polazeći od temeljnih ljudskih prava

Na papinskom sveučilištu „Santa Croce“, danas je održan simpozij o „Ekonomiji Pape Franje“.

U svojim javnim nastupima Papa Franjo naglašava društvenu odgovornost svih ekonomskih čimbenika. Tijekom govora prigodom preuzimanja nagrade „Karla Velikog“, u svibnju 2016. Papa je istaknuo kako smo pozvani „pomaknuti se od likvidne prema društvenoj ekonomiji. Razmišljam primjerice, rekao je Papa, o ekonomiji društvenog tržišta kakvog su ohrabrivali moji prethodnici. Uključivao bi prijelaz sa ekonomije usmjerene na dobit, koja profitira na spekulaciji i posuđuje zbog kamata, prema društvenoj ekonomiji, koja stvara radna mjesta i stručnost“.

Upravo ove riječi Pape Franje ključni su poticaj za simpozij tijekom kojeg se raspravljalo o Evropskom modelu ekonomije društvenog tržišta. Ekonomski stručnjaci i poslovni ljudi iz Austrije, Njemačke i Nizozemske govorili su o prednostima i dilemama ekonomije društvenog tržišta i društvenoj odgovornosti njihovih tvrtki (Thyssenkrupp, Gutmann Bank, Porticus, Rabobank). Središnja tema bila je korist društvene kohezije i društvene odgovornosti za zajedničko dobro. Sudjelovali su i brojni Veleposlanici.

Pozdravni govor održao je kardinal Peter Turkson, presjednik Papinskog Vijeća Justitia et Pax.

Kardinal Turkson naglasio je kako za Svetog Oca takozvana „likvidna ekonomija“ pokazuje moralne nedostatke, jer ne stavlja ljudsko biće u središte ekonomskog života.  Odgovor je u takozvanoj „društvenoj ekonomiji“, koja bi pokazala drugo lice progresa, ono zdravije, društvenije i humanije lice: a temelji se na principu zajedničkog dobra koji postaje pozivom na solidarnost i ostvarenje opcije za najsiromašniju braću i sestre (LS 158).

Tri su temeljna izazova, istaknuo je Turkson, nezaposlenost, nejednakost i briga za okoliš. Odgovori na ove izazove dobiti će se kad svi preuzmu odgovornost, redefinirajući svoje prioritete polazeći od ključnih problema današnjice, počevši od ugroze temeljnih ljudskih prava. Briga za opće dobro je imperativ za sve subjekte, posebno poslovne, a ne samo za državne institucije. Turkson slikovito završava citirajući prispodobu o dobrom Samaritancu, čovjeku koji je redefinirao svoje prioritete kad je vidio ranjenog čovjeka u potrebi.