Papa: Videoporuka Vijeću latinskoameričkih i karipskih biskupa

Svijetu su potrebni milosrdni svećenici, jer milosrđe mijenja srce osoba, a treba biti pokretač svakoga pastoralnog i misionarskog djelovanja – istaknuo je Sveti Otac u videoporuci biskupima Latinske Amerike i Kariba, koji u Bogoti u Kolumbiji od danas do 30. kolovoza slave Jubilej milosrđa.

Koji je siguran kršćanski nauk? Jednostavno: činjenica da se „prema nama postupalo s milosrđem“. U središte svojega razmišljanja s latinsko-američkim i karipskim biskupima, Papa stavlja Pavlove riječi Timoteju, bez viktimizma i uzdizanja priznanje: Isus me smatrao dostojnim povjerenja, mene koji sam bio hulitelj, progonitelj i nasilan. Ali sam postigao milosrđe, jer sam djelovao iz neznanja, kad još nisam imao vjere (…) Ova je riječ sigurna i zaslužuje da je svi poslušaju: Kristi Isus dođe na svijet da spasi grješnike. Od njih sam prvi ja – podsjetio je Papa.

Papa naglašava glagol koji Pavao rabi. Isus je bio milosrdan s Pavlom, unatoč njegovoj grješnoj prošlosti. To je dokaz da milosrđe nije ideja, želja, već istinsko približavanje drugoj osobi. To je konkretan način približavanja osobama kada su u teškoj situaciji da shvate kako u njihovu životu nije rečena posljednja riječ, da uvijek imaju novu mogućnost – primijetio je Papa dodajući:

Pavlov Bog „dira srce“. Stoga se naše postupanje prema drugima treba zasnivati na nadi u promjenu, a ne na strahu. Papa veli da djelovanje utemeljeno na strahu donosi odvajanje, dijeljenje, razdor među osobama. Takvo djelovanje naglašava osjećaj krivnje. Naprotiv, djelovanje zasnovano na nadi u promjenu naglašava nadu u spoznaju, napredak, uvijek traži nove prigode. Milosrđe je dakle kreativno – ustvrdio je Sveti Otac dodajući:

Ono ne želi kalupe, već slobodno taži ono što je najbolje za drugoga, tako da osoba to može shvatiti. Milosrđe dakle pokreće sve naše sposobnosti, naše duhove, izvodi nas iz naših granica. Ono nikada nije beskoristan govor – kako veli Pavao – koji nas zapliće u beskrajne rasprave; djelovanje zasnovano na nadi u promjenu je neumorna pronicljivost koja pokreće srce i ruke – naglasio je Papa.

Vidjevši da Bog tako djeluje, valja paziti da nam se ne dogodi kao i starijem sinu iz prispodobe o rasipnome sinu, da se ne sablaznimo zbog očeve nježnosti i grljenja rasipnika. To se događa jer nas zaokuplja separatistička logika, koja društvenu stvarnost dijeli na dobre i loše, zdrave i grješnike. A iza nje se krije zaborav da je Bog prvi oprostio – primijetio je papa Franjo dodajući da je milosrđe sjećanje na naš grijeh koji ne treba zaboraviti i na Božju ljubav. Bogu treba zahvaljivati jer nam je učinio milosrđe – rekao je Sveti Otac.

Svekoliko djelovanje Crkve treba svjedočiti Božje milosrđe, znajući, poput svetoga Pavla, koju promjenu može izazvati. Pavao nam nudi zanimljivu studiju o milosrđu. Podsjeća nas na to da ga je Božje postupanje s njim pretvorilo u apostola, na to kako je Bog ušao u njegov život: „Bog mi je iskazao milosrđe“. Božje povjerenje u Pavla učinilo ga je učenikom, unatoč njegovim teškim grijesima. To nas pak podsjeća da u svojem životu možemo imati najbolje planove i teorije što se tiče naše stvarnosti, ali ako bude nedostajalo milosrđe, onda će naš pastoral zastati na pola puta – istaknuo ja Papa.

Mi smo u teoriji 'misionari milosrđa', a često smo više zlostavljači negoli milosrdni. U današnjem ranjenom svijetu treba promicati, poticati i razvijati pedagogiju milosrđa. Milosrđe je „srce pastorala“, ono se uči na iskustvu da nam je oprošteno i na svijesti da trebamo postupati sa svojom braćom na način kako se postupalo s nama. Naučiti milosrdno postupati znači od Učitelja učiti kako biti bližnji, bez straha onih koji su odbačeni i koji su obilježeni grijehom. Treba naučiti pružiti ruku onomu tko je pao, ne strahujući od komentara. Ako se postupanje bar malo ne temelji na milosrđu, onda biva zlostavljanje. Mudri su dakle promicatelji rasta nade, koji imaju blago srce i čine da sja milosrđe – zaključio je papa Franjo.