"Ti si dobro za mene" i Susret prijateljstva. Papina poruka

„Ti si dobro za mene“ tema je XXXVII. Susreta prijateljstva među narodima koji se održava u Riminiju. Tom prigodom je Sveti Otac poslao poruku mjesnom biskupu mons. Francescu Lambiasiju u kojoj je napomenuo da je potrebna „hrabrost kako bi se priznalo“ da je drugi za nas dobro dok se čini da  toliki čimbenici koji nas okružuju žele „voditi u suprotnome smjeru“.

„Prečesto se pada u napast zatvaranja u skučeni horizont vlastitih interesa, tako da drugi postaju nešto suvišno ili još gore, nešto što nam smeta, prepreka. Ali to nije u skladu s našom naravi: još kao djeca otkrivamo ljepotu sveze među ljudskim bićima, učimo susretati drugoga, prepoznajući i poštujući ga kao sugovornika i brata, zato što je on dijete istoga Oca koji je na nebesima. Umjesto toga, individualizam udaljuje od osoba, usredotočuje se iznad svega na granice i nedostatke, slabeći želju i sposobnost za suživot u kojem svatko može biti slobodan i sretan u društvu drugih s bogatstvom njihove raznolikosti“ – stoji u poruci koju je potpisao kardinal Pietro Parolin, Papin državni tajnik.

Suočeni s prijetnjama miru i sigurnosti, potrebno dozvati u svijest da je životna nesigurnost upravo ono što pobuđuje strah pred drugim, kao da je on „antagonist koji nam oduzima životni prostor i prelazi granice koje smo si izgradili“. Pred promjenama u koje smo svi uključeni, „tko može misliti da će se spasiti sam i s vlastitim snagama? To je pretpostavka koja je u izvorištu svakog sukoba među ljudima“ – napisano je u poruci.

„Prema primjeru Gospodina Isusa, kršćanin uvijek gaji misao otvorenu prema drugome, tko god on bio, zato što nijednu osobu ne drži nepovratno izgubljenom“. Kako bi se promijenio naš svijet kad bi nada koju je gajio dobri otac za izgubljenog sina „postala leća kroz koju bi se ljudi međusobno gledali. Na carinika Zakeja i na dobrog razbojnika na križu Isus je gledao kao na Božja stvorenja koja su potrebita spasenjskog zagrljaja. Čak je i Juda, u trenutku kad ga je predavao njegovim neprijateljima, čuo kako ga Isus zove 'prijateljem'“ – stoji u Papinom pismu.

„Postoji jedna riječ koju se nikada ne trebamo umoriti ponavljati i iznad svega svjedočiti: dijalog. Otkrit ćemo da otvoriti se drugima ne osiromašuje naš nazor, nego nas obogaćuje zato što čini da shvaćamo drugoga“ i uviđamo „važnost njegova iskustva te pozadinu onoga što govori“, pa i onda kad se ne slažemo s njegovim „stavovima i izborima“.

U istinskom susretu – prema papi Franji – postoji jasnoća o vlastitom identitetu, ali i spremnost „staviti se u tuđe cipele“ kako bi se shvatilo što se nalazi u njegovome srcu. Tako se može započeti dijalog po kojem se „napreduje na putu prema novim sintezama koje obogaćuju i jednog i drugog“.

Toliki prevrati pred kojima se često osjećamo tek bespomoćnim svjedocima su, zapravo, poziv „da ponovno otkrijemo temelje zajedništva među ljudima za novi početak“ – smatra Papa. Doprinos Isusovih učenika – nastavio je – sastoji se u „naviještanju evanđelja, što danas više nego ikada znači ići ususret čovjekovim ranama, noseći snažnu i jednostavnu Isusovu prisutnost, njegovo utješno i ohrabrujuće milosrđe“.

Sveti je Otac stoga potaknuo sudionike na Susretu prijateljstva među narodima u Riminiju da promisle kako ono što lomi okove nije snaga oruđa, nego krotkost i Očeva milosrdna ljubav. Tu milost Bog pruža „u sakramentima, osobito u euharistiji i pokori, kako bismo ju potom darovali braći“ – stoji na kraju Papine poruke.