Dvadeseta nedjelja kroz godinu, razmišlja pater Anto Lozuk

Dvadeseta nedjelja kroz godinu, pater Anto Lozuk 

"Oganj dođoh baciti na zemlju... Mislite li da sam došao mir dati na zemlji? Nipošto, kažem vam, nego razdjeljenje..." Ove Isusove riječi bude sjećanje na vremena u kojima su mnogo puta obitelji zaista bile na brutalan način razdijeljene, roditelji se odricali djece, a djeca izdavala roditelje. U svoje vrijeme sovjetsko sindikalno glasilo Trud  izvještavalo je o 'slučaju Kiseljev'. Drug Kiseljev, naime, ugledni član komunističke partije i visoki funkcioner u radničkom sindikatu, dopustio je da se u njegovoj obitelji dogodi nešto nečuveno: njegova kći Klaudija postala monahinja. Komitet je Kiseljeva odmah pozvao na odgovornost. On se branio svaljujući svu krivnju na ženu koja je potajno odgajala djecu u vjeri. Komitet to nije uvažio. Kiseljev je na koncu izgubio i položaj i obitelj... Takvih slučajeva bilo je i na našim prostorima.

Takvi slučajevi više nisu aktualni, reći ćete. Živimo u vrijeme kada je vjerska sloboda zagarantirana. No, upravo na prostorima gdje je uvijek bila zagarantirana događa se da sin ili kći jednog dana svojim pobožnim roditeljima objave: "Istupio/la sam iz Crkve! Ne prisiljavajte me da više tamo odlazim!" A na našim prostorima u ovom našem vremenu formirala su se dva tabora između kojih vlada velika napetost. Na jednoj strani nalaze se oni koji pod svaku cijenu žele provoditi sve što zahtijeva tzv. 'novi poredak', a na drugoj strani jest skupina koja, prema jednom komentaru, na hrvatskim prostorima želi stvoriti nekakvu 'katoličku džamahiriju'. Prva skupina ima apsolutnu podršku medija, druga je neprestano na udaru medija. No, ono što je značajno, predstavnici i jedne i druge skupine žive jedni uz druge, u istoj obitelji. I nije rijedak slučaj da muž ustaje protiv žene, a žena protiv muža; sin protiv oca, a otac protiv sina;  kći protiv matere, a mater protiv kćeri, snaga protiv svekrve, a svekrva protiv snahe – sve u ime slobode, uvjerenja, orijentacije.

"Oganj dođoh baciti na zemlju... Mislite li da sam došao mir dati na zemlji? Nipošto, kažem vam, nego razdjeljenje..." Slušajući ove Kristove riječi, čovjek može dobiti dojam da je upravo On tvorac podjele, nemira, razdora u svijetu. Može li to biti istina? Kako spojiti ove riječi s blagim Isusom koji se predstavlja kao Knez mira? Kada se rodio, nebo je objavljivalo: "Mir ljudima dobre volje!" Kada je uskrsnuo, prvi njegov pozdrav skupini učenika bio je: "Mir vama!" Zar riječi iz današnjeg Evanđelja (kao i stvarnost koju živimo) ne protuslove temeljnoj njegovoj poruci i najvećem daru što ga je obećao zemlji – MIRU?

Odgovor glasi: Ne protuslove njegovu, nego našem miru. Riječima današnjeg Evanđelja Isus napada naše shvaćanje mira. Naš mir jest odmor u kojemu nas nitko ne smije ometati. Naš mir jest mirno spavanje, bezbrižnost, opuštenost. Naš pojam mira vezan je uz želju da prestanu sukobi i ratovi, da se zaustavi trka u naoružanju, da se unište svi arsenali atomskog oružja. No, sve su to snovi i iluzije. Čak ni Evanđelje ne obećava takav mir, a pogotovo čovjek željan nadmoći nad drugima. Mir koji je objavljen nad betlehemskom štalicom i kojega Uskrsli udahnjuje svojim apostolima jest novi Mir, Kristov mir, Božji mir. To je mir koji Isusu omogućuje da ostane miran usred podmuklih napada, usprkos otpada učenika, usprkos izdaji i muci. "Evo dolazi čas... kad ćete me ostaviti sama. Ali ja nisam sam, jer je Otac sa mnom" (Iv 16,32). Mir Kristov jest Božja blizina, Božja Prisutnost, Pristunost njegove ljubavi, počinak u Bogu. On je obećao: "Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta!" (Mt 28,20). A Pavao veli: "Krist je naš mir!" Riječi današnjeg Evanđelja nisu drugo nego poziv da usvojimo Kristov mir, da ga širimo, da se za njega borimo.