Četrnaesta nedjelja kroz godinu (C) – p. Anto Lozuk

Četvrti dio Lukina Evanđelja nosi naslov 'Put u Jeruzalem'. Tu se opisuju događaji koji su slijedili od Isusova definitivnog napuštanja Galileje do prispijeća u Jeruzalem. Isus i gotovo svi apostoli rodili su se i odrasli u Galileji. Ona za njih predstavlja dom, iskustvo mladosti i života, mira i radosti. Galileja je krasna zemlja, zelena i cvjetna, pitoma i plodna. Judeja je naprotiv sva nekako crvenkasto siva, pusta i neplodna. Jednog Galilejca Judeja nije baš mnogo privlačila. Ali Jeruzalem, sveti grad, privlačio je svakog Izraelca neodoljivom snagom. Za Isusa Jeruzalem je zadnji cilj njegova puta, dužnost, žrtva, križ.

Evanđeoski odlomak koji razmatramo pripovijeda što se dogodilo na početku puta prema Jeruzalemu. Isus i njegova skupina nalazili su se upravo između dva samarijska sela. U prvome ih nisu htjeli primiti, a što ih čeka u drugome, to nisu mogli znati. Neugodno iskustvo iz prvog sela je 'sinove groma' (Jakova i Ivana) toliko razbjesnilo da su ga htjeli ognjem uništiti. Isus ih smiruje te započinje pripremati učenike na ono što ih čeka kao navjestitelje Radosne vijesti. Govori im o radikalnosti poziva koji su primili, a koja se uskoro treba očitovati i u praksi.

"Šaljem vas kao janjce među vukove" – upozorava. To znači da učenici na svojim misijskim pohodima trebaju nasljedovati njega. On je na zemlju došao potpuno goloruk. Među zlim ljudima izgledao je poput janjeta među vukovima. Dok su ga napadali, on nije uzvraćao istom mjerom, nije koristio svoju snagu da ponizi i uništi neprijatelje. Njegova snaga nije ona koja uništava, nego koja spašava. Navjestitelj Evanđelja jest nositelj istoga poslanja. On neće djelovati svojom ljudskom snagom, nego Božjom; neće dijeliti svoje darove, nego Božje. A prva i jedina njegova dužnost jest: navijestiti MIR.

Poslanje učenika, prema ovom evanđeoskom odlomku, događa se, dakle, između dva samarijska sela, između mjesta u kojemu ih nisu htjeli primiti i mjesta u kojemu još ne znaju kako će biti primljeni; to znači: između neuspjeha i neizvjesnosti, između ljudi koji će njihov navještaj odbaciti i onih koji će ga možda prihvatiti. Zanimljivo je da Isusa neuspjeh uopće ne uznemiruje. Nevjera jednog mjesta ne znači neuspjeh njegova pohoda. Nevjera jednog naraštaja, jedne skupine ne znači neuspjeh navjestitelja Radosne vijesti. Isusovo djelo ne ovisi o tome hoće li njegov mir prihvatiti jedno mjesto ili jedan kraj, jedan naraštaj ili period od više naraštaja. Božji mir predstavlja snagu koju ljudi ne mogu zaustaviti. Božji mir izlijeva se na ovu zemlju, htjeli to ljudi ili ne htjeli. Božji mir zavladat će na koncu svim prostorima, pristajali ljudi na to ili ne pristajali.

Isusov cilj jest Jeruzalem (Jerušalaim znači: Bog utemeljuje mir). Upravo u tome jest Isusovo poslanje. On će kao nevini, neokaljani, bespomoćni Jaganjac svojom krvlju na zemlji utemeljiti MIR. On, zaklani Jaganjac, postat će dostojan da otvori pečate povijesti svijeta i promijeni njezin tijek. I za svakog Isusova učenika najvažnije je da krene prema Jeruzalemu – da krene putem kojim Bog uspostavlja svoj MIR.