Papa pri Svjetskome programu za hranu: 'Denormalizirati' bijedu i 'debirokratizirati' glad

„Denormalizirati“ bijedu i „debirokratizirati“ glad –  zatražio je papa Franjo, tijekom današnjeg posjeta, prvi put u povijesti papinstva, Svjetskome programu za hranu; specijaliziranoj agenciji Ujedinjenih naroda, koja ima sjedište u Rimu, a cilj te organizacije je eliminiranje gladi u svijetu do 2030. godine. Jučer i danas je pri toj agenciji organizirano i dvodnevno promišljanje o problemu gladi.

Povezani svijet modernih komunikacija naizgled smanjuje geografske udaljenosti i približava nam mnoge daleke i teške situacije, pomažući „mobilizirati geste suosjećanja i solidarnosti“. Međutim, tu se nalazi i paradoks: preobilje informacija s kojima raspolažemo postupno „normalizira“ bijedu te malo po malo postajemo „imuni na tragedije drugih“, koje se smatraju nečim „prirodnim“ – ustvrdio je Papa, objašnjavajući: „Mnogi životi postaju dio vijesti koju će brzo zamijeniti neka druga. I dok se izmjenjuju vijesti, glad i žeđ se ne mijenjaju, nego ostaju.“

Bijedu treba „denormalizirati“ i valja prestati smatrati je tek jednom činjenicom među drugima. „Ne možemo 'normalizirati' glad tolikih osoba; nije ispravno reći da je njihova situacija plod slijepe sudbine pred kojom ne možemo učiniti ništa“ – naglasio je papa Franjo, ističući: Kad bijeda prestane imati lice, onda se govori o „gladi“, „hrani“, „nasilju“, mičući u stranu konkretnu, stvarnu osobu koja kuca na naša vrata. Životi postaju brojevi te se upada u rizik „birokratizacije tuđih boli“.

Pomanjkanje hrane nije nešto naravno, nije očita datost. Za činjenicu da danas, u 21. stoljeću, mnoge osobe pate od gladi odgovorna je egoistična i zlonamjerna raspodjela dobara i pretvaranje hrane u tržišnu robu – smatra Sveti Otac. Plodovi zemlje su postali „povlastica malobrojnih“, što je dovelo do isključivanja. Konzumizam koji prevladava u našim društvima naučio nas je na prekomjernost i svakodnevno bacanje hrane, koju više ne znamo ispravno vrjednovati – upozorio je.

Valja napomenuti da je bacanje hrane „poput krađe sa stola siromaha“, a glad treba „debirokratizirati“ – istaknuo je još jednom papa Franjo, podsjećajući na teškoće dijeljenja namirnica u ratnim područjima, gdje se često krše i najosnovnija prava. Tu je uočio još jedan paradoks: zamršene i neshvatljive političke odluke sprječavaju pomoć i razvojne planove, ali ne i tok oružja, koje „hrani ratove, a ne osobe“.

U nekim slučajevima – nastavio je – i samu se glad koristi kao ratno oružje te se žrtve množe jer se broj osoba koje umiru od gladi i iscrpljenosti dodaje borcima koji umiru na ratnom polju, kao i mnogim civilima koji stradavaju u okršajima i napadima. Papa je osudio „anesteziranje“ savjesti kako bi ju se učinilo neosjetljivom. Najtežim anestetikom nazvao je stav prema kojem se „pred tolikim tragedijama ne može ništa“.

„Najslabije stanovništvo ne samo da pati zbog ratnih sukoba, nego istovremeno vidi kako se sprječava svaka vrsta pomoći.“ Zbog toga je Sveti Otac potaknuo „debirokratizaciju svega što priječi da planovi humanitarne pomoći ostvare svoje ciljeve“.

U tome temelju ulogu, prema papi Franji, ima Svjetski program za prehranu. Potrebni su „istinski heroji, sposobni otvoriti putove, graditi mostove, olakšati procedure koje naglašavaju lice onoga koji pati. Prema tim se ciljevima treba usmjeriti međunarodna zajednica.

Pozvao je države na suradnju sa Svjetskim programom za prehranu, kako bi nastavio odgovarati na potrebe stanovništava, ostvarujući „solidne i dosljedne projekte“ te promičući „dugoročne razvojne programe“. Rad te agencije pokazuje da je moguće koordinirati znanstvene spoznaje, tehničke odluke i praktična djelovanja sa snagama prikupljanja sredstava i njihova pravednog dijeljenja.

„Bio sam gladan i dadoste mi jesti; bio sam žedan i napojiste me“ – te Isusove riječi mogu vrijediti za sve narode, jer njihova budućnost ovisi o tome kako postupaju prema gladnoj i žednoj braći. „Po spremnosti pomoći gladnome i žednome možemo mjeriti puls svojega čovještva“ – rekao je na kraju Sveti Otac.