Eufemizmi za ubijanje

Riječi su važne, a terminologija koju koristimo ne samo da odražava naše vrijednosti, nego ih i pomaže definirati. Jezik je osobito važan u bioetičkim raspravama, u kojima nas dehumanizirajući izrazi mogu udaljiti od drugih ljudskih bića – napominje Wesley J. Smith u članku „Eufemizmi za ubijanje“ u uglednom časopisu za religiju i javni život First Things.

Kad se govori, primjerice, o korištenju embrijskih matičnih stanica, često se ističe da je rani embrij „samo nakupina stanica“ koja čak „ni ne izgleda ljudski“. Ali činjenica da mladi organizam još nema izgled zrelog organizma ne znači da on nije organizam. Kad smo bili rani embrij, svatko je od nas bio isti organizam koji smo i danas, a ljudski embrij je daleko više od „nakupine stanica“ – naglasio je Smith, navodeći stanfordskog bioetičara Williama Hurlbuta:

„Po svojoj naravi, embriji je biće u razvoju. Njegovu cjelovitost definiraju i njegove manifestne ekpsresije i njegov latentni potencijal; on je faza ljudskoga života u kojem „cjelina“ (kao načelo ujedinjenog rasta organizma) raste i proizvodi svoje organske dijelove… Biti ljudski organizam znači biti cjeloviti živi član vrste Homo sapiens, s ljudskom sadašnjosti i ljudskom budućnosti koji su očiti u intrinzičnom potencijalu i manifestaciji forme tipične toj vrsti“.

Korištenje terminologije koja nas udaljava od ljudskosti bića o kojem govorimo također je prisutno u retorici zagovaratelja prava na pobačaj, koji odbijaju koristiti riječ „dijete“, rabeći radije medicinski izraz „fetus“, koji se onda uklanja kirurškim pobačajem – primijetio je Smith, napominjući međutim da ti isti zagovornici pobačaja ne koriste sličan medicinski ispravan, ali dehumanizirajući jezik kad se radi o novorođenoj djeci. To, međutim, čine zagovornici opravdanja infanticida.

Riječi imaju moć degradiranja ljudskog dostojanstva i u slučaju rođenih i odraslih osoba. Klasičan primjer – objasnio je Smith – je pejorativni izraz „biljka“, odnosno „vegetativno“, koji se koristi za ljude s teškim kognitivnim problemima i oštećenjima. Čak i dijagnostički izraz koji se rabi za opis stanja trajno nesvjesnih pacijenata – „trajno vegetativno stanje“ – je pejorativan i možda jedini eksplicitno degradirajući medicinski izraz, dok je dostupan savršeno točan izraz „trajno stanje nesvijesti“ – primijetio je Smith.

Riječ „vegetativno“ ima učinak – a u nekim slučajevima i nakanu – isključivanja tih ljudskih bića iz moralne zajednice i njihova izlaganja raznim oblicima izrabljivanja, poput prikupljanja organa ili medicinskog eksperimentiranja.

Ista se pojava vidi u raspravama o svršetku ljudskoga života i potpomognutom samoubojstvu. Maurice de Wachter je to jasno rekao na međunarodnom skupu o eutanaziji 1990. godine: „Definicije grade put prema eutanaziji“ – naglasio je, upozoravajući da čak i riječ „eutanazija“ (što znači „dobra smrt“) može otežati nastojanja oko njezine legalizacije, jer ljude prirodno odbija čin ubijanja.

Stoga je Wachter svoje slušatelje potaknuo da jezično okolišaju i zamagljuju stvari, objašnjavajući: „Definicije nisu neutralne. Nisu samo nevina sredstva koja nam omogućuju da opisujemo stvarnost. Umjesto toga, one odražavaju pristranosti. Stoga je definicije stalno potrebno redefinirati“.

Jezik je – kao točan prenositelj ideja – pod stalnim napadom – ističe Smith. Imajući to na umu, trebamo ga držati preciznim i opisnim, osobito kad se radi o kontroverznim pitanjima koja se tiču ljudskog dostojanstva. Trebamo se čuvati riječi koje dehumaniziraju slabe i ranjive ljude, kao što trebamo biti sumnjičavi spram retorike koja zamagljuje stvarne ciljeve nekog pokreta. „Trebali bismo se čuvati riječi koje služe kao med da progutamo i kukutu“ – upozorio je na koncu Wesley J. Smith.