Papa: Kršćanin služi, odmah i u radosti; ne iskrivljuje lice

Kako bi se svijet promijenio kad bismo naučili služiti i ići drugima ususret – ustvrdio je papa Franjo na jutrošnjoj misi u Domu sv. Marte, u sklopu promišljanja o Gospi, na zadnji dan marijanskoga mjeseca svibnja. Služenje i susret – kazao je – daju nam iskusiti radost koja ispunjava život.

Ženska hrabrost, sposobnost ići drugima ususret, ruke ispružene u znaku pomoći i skrbi te radost koja ispunja srce, životu daje smisao i novo usmjerenje – neke su od točaka o kojima je promišljao papa Franjo, potaknut današnjim evanđeoskim odlomkom o Marijanom pohodu Elizabeti, koji zajedno s riječima proroka Sofonije i svetoga Pavla ocrtava liturgiju „punu radosti“, koja dolazi poput daška „svježega zraka“ i ispunja „naše živote“.

Žalosni kršćani - nepotpuni kršćani

Kako je ružno vidjeti kršćane s iskrivljenim licem, tužne kršćane. Oni nisu u potpunosti kršćani. Vjeruju da to jesu, ali nisu u cijelosti. To je kršćanska poruka. U ozračju radosti, koje nam daruje današnja liturgija, želio bih istaknuti samo dvije stvari: prvo, određeni stav; drugo, jednu činjenicu. Stav je služenje – kazao je papa Franjo.

Blažena Djevica Marija služi bez oklijevanja. Ona, kako stoji u Evanđelju, „pohita“ Elizabeti, unatoč tome što je bila trudna i što je put bio opasan zbog razbojnika. „Ta je djevojka od šesnaest, sedamnaest godina, ne više“ – rekao je – „bila hrabra. Ustala je i otišla“, bez izlika.

Služenje u radosti

Hrabre žene u Crkvi, poput Gospe, nose obitelji, te žene nose odgoj djece, suočavaju se s tolikim nedaćama, tolikom boli, brinu se za bolesne… One su hrabre: ustaju i služe. Služenje je kršćanski znak. Nekoristan je život onoga koji ne živi da bi služio. Služenje u radosti – to je stav koji bih želio danas istaknuti. Postoji radost i u služenju – kazao je Sveti Otac.

Osvrćući se na susret Marije i Elizabete, primijetio je da su se te dvije žene susrele u radosti. Taj trenutak bio je „posvema slavljenički“. Kako bi se samo svijet promijenio kad bismo naučili služiti i ići drugima ususret – rekao je dodajući:

Nije u cijelosti kršćanin onaj tko ne ide ususret drugome

Susret je još jedan znak kršćanina. Osoba koja kaže da je kršćanin, a ne može ići ususret drugima, susresti druge, nije u cijelosti kršćanin. I služenje i susret traže da izađemo iz samih sebe: izađemo kako bismo služili i susreli drugoga, zagrlili drugu osobu. U tom Marijinom služenju, u tom susretu, obnavlja se Gospodinovo obećanje, uprisutnjuje se u sadašnjosti. Upravo je Gospodin u služenju, u susretu – ustvrdio je na koncu papa Franjo.