Razmišljanje uz svetkovinu Duhova, vlč. Marijan Vukov

Razmišljanje, vlč. Marijan Vukov 

Draga braćo i sestre! Od velikoga događaja Uskrsnuća Gospodina našega Isusa Krista pa do današnje svetkovine Duhova ima točno pedeset dana, kako nam piše i pisac Djela apostolskih (Dj 2,1). Otuda i naziv za svetkovinu: Pedesetnica. Dakle, punih sedam tjedana, čitavih pedeset dana slavimo u liturgiji Crkve Isusovo uskrsnuće. Za današnju svetkovinu znamo i reći da je rođendan Crkve.

Što se to toliko značajno dogodilo na današnji Dan? Prateći osobito misna čitanja proteklih tjedana, mogli smo čuti kako su Isusovi učenici živjeli neposredno nakon događaja njegove muke, smrti i uskrsnuća. Gospodin Isus je mnogo puta govorio i čak obećao dolazak Duha Svetoga. No, jesu li učenici razumjeli svoga Učitelja? Jesu li znali o kome im govori i koga im šalje? Pitanje je to koje bismo i mi sami sebi danas trebali postaviti: prepoznajem li Duha Božjega u svome životu?

Očito se radi o trećoj Božanskoj osobi, o Duhu Svetome. Jer, jedino je Njemu moguće preplašene apostole, nakon pogubljenja popularnog Učitelja, ohrabriti i osnažiti za novi početak. Možemo biti sigurni da se radi o djelu Božjemu, o djelu Duha Svetoga jer nakon silaska nad apostole oni bivaju osnaženi i osposobljeni za radosno svjedočenje „veličanstvenih djela Božjih“ (Dj 2,11). I zato možemo reći da je ovo rođendan Crkve: jer zajednica Isusovih učenika nije više skrivena u dvorani, skrivena od svijeta, nego je izašla u svijet propovijedajući na različitim jezicima poruku Božjega spasenja. Nastao je novi početak, rodilo se nešto novo, ono što i do današnjega dana postoji u Isusovoj Crkvi.

Pisac Djela apostolskih spominje iznenadan šum s neba, kao kad se digne silan vjetar (usp Dj 2,2)... Sjećam se vrlo dobro kada sam i sâm bio krizmanik, točno prije dvadeset godina. Čekajući u katedrali da se izreda ono mnoštvo mladih pred biskupom koji je dijelio sakramenat svete Potvrde, moj mi je krizmani kum šapnuo: „a sada se koncentriraj i saberi na Duha Svetoga kojega ćeš sada primiti!“. I jesam ja tada razmišljao i o darovima Duha Svetoga i o onome što naučih na vjeronauku. No, sve je tako brzo, lijepo, radosno i svečano prošlo. Mi krizmanici smo primili darove Duha Svetoga: mudrost, razum, savjet, jakost, znanje, pobožnost i strah Božji. No, ono što bih htio izdvojiti je osobni doživljaj krizmanice, prijateljice iz moje vjeronaučne skupine. Ona je na vjeronauku nakon Krizme mene upitala i sama rekla „jesi li ti nešto osjetio u trenutku primanja Duha Svetoga? Ja nisam ništa osjetila a baš sam se pripremala...“ Kao da je zvučala, prije bih rekao iznenađena negoli razočarana ali u svakom slučaju više je očekivala. Usput, ta osoba i danas živi sakramentalnim životom u svojoj novoj obitelji i meni je to znak da je Duh Sveti i tamo na djelu. Pa bih htio pitati vas koji slušate: kako možemo prepoznati dolazak Duha Svetoga?

Kako to: Sveto nas pismo uči i priprema za dolazak Duha Svetoga, štoviše govori o šumu s neba, o vidljivim ognjenim razdijeljenim jezicima koji je na svakog učenika sišao! Dakle, očito je i izvana primjetan dolazak Duha Božjega, a nije samo primjetan vjerom našega srca i duše!

Sjećam se kada je 2001. godine u Zagreb došao kardinal Joseph Ratzinger. Nakon njegova posjeta, izišao je brzo u Glasu Koncila intervju s njime i jedno od pitanja je bilo otprilike ovako: koliko ima putova do Boga? Odgovor je glasio: onoliko koliko ima i ljudi! I htio bih sada reći: da, Bog svakome od nas prilazi na njemu vlastit način. Bog, Stvoritelj svega, za svako svoje stvorenje ima plan! Gospodina svako ljudsko srce može prepoznati. Boga svaki čovjek može upoznati. Nazočnost Duha Svetoga svaki čovjek može primijetiti u svome životu! Pitanje je samo: jesmo li otvoreni za Duha Svetoga? Jesam li zamrzio na grijeh koji počinih! Jesam li oprostio bližnjemu svomu ili čak i neprijatelju! Moram se osloboditi okova koji me priječe u spoznaji Duha Svetoga.

I svakako da onoliko koliko ima ljudi na ovome Globusu, ima i putova do Boga. Ali su nam svima zajednički i Objava u sv. Pismo, poruka i iskustvo Crkve kroz punih 20 stoljeća. Stoga budimo oni kršćani, budimo takvi katolici koji neće čeznuti za šumom s neba, za ognjenim razdijeljenim jezicima, za darom govora u različitim jezicima, za ekstazom u ikakvom smislu! Budimo takvi Isusovi učenici, koje će Duh Sveti osposobiti da lakše prepoznamo gladnog i žednog među nama, da lakše primijetimo beskućnika, da jasnije vidimo svoj grijeh. Budimo takvi vjernici koji će osnaženi Duhom Svetim prvi pružiti ruku pomirenja svome bratu, bližnjemu ili protivniku. Budimo katolici koji će pohoditi bolesnika i zatvorenika! Budimo ljudi koji žive poruku mira, ljubavi, praštanja, radosti, sigurnosti i nade. I vjerujem da će to biti znak da je među nama živ i prisutan Duh Sveti. To neka bude svjedočanstvo Isusove Crkve u 21. stoljeću. Tako neka bude. Amen.