Papa: Na izbjegličku krizu valja dati političke, društvene i gospodarske odgovore

Borba protiv siromaštva nije samo gospodarski problem, nego prije svega moralni; doista, cijela je svjetska zajednica pozvana utvrditi političke, društvene i gospodarske odgovore na sadašnju izbjegličku krizu – rekao je papa Franjo sudionicima međunarodne konferencije naslovljene „Poduzetničke inicijative u borbi protiv siromaštva – Izbjeglička kriza naš izazov“. Skup je organizirala Zaklada Centesimus Annus – Pro Pontifice, povodom 25. obljetnice objave istoimene enciklike svetoga Ivana Pavla Drugoga. Papa Franjo je, među ostalim, podsjetio da je nezaposlenost mladih sramota s kojom se valja suočiti kao s nekom društvenom bolešću.

Gospodarski napredak usmjeren na opće dobro

Potrebno je zauzimanje međunarodne zajednice, ustanovâ, i poslovnoga svijeta za gospodarski napredak usmjeren na opće dobro, na uključivanje i cjelokupni razvoj, na stvaranje radnih mjesta i ulaganje u ljudske sposobnosti. Papa Franjo se ponovno osvrnuo na te teme koje su mu posebno na srcu, primivši u audijenciju sudionike spomenute konferencije, posvećene prinosu poslovnih zajednica u suzbijanju siromaštva, a posebno što se tiče aktualne izbjegličke krize.

Osim materijalne pomoći, nužni dugoročni odgovori na probleme

Sveti je Otac govorio o krizi, u odnosu na koju osjeća posebnu blizinu i čiji su razmjeri svakoga dana sve veći, te spomenuo svoj nedavni posjet Lezbosu, na kojemu je – kako je rekao – zajedno s pravoslavnom braćom Bartolomejom I. i Hieronymusom II. bio svjedok bolnih iskustava ljudskoga trpljenja, posebice obiteljî i djece, te prizora tragične i doista očajne potrebe. Osim neposrednoga i primjenjivoga vidika pružanja materijalne pomoći toj našoj braći i sestrama, međunarodna je zajednica pozvana pronaći političke, društvene i gospodarske dugoročne odgovore na probleme koji nadilaze nacionalne i kontinentalne granice, i koji uključuju cijelu ljudsku obitelj – istaknuo je Papa.

Suzbijanje siromaštva nije samo gospodarski, nego i moralni problem

Riječ je, dakle, o tomu da se valja suočiti s tim humanitarnim pitanjima i moralnim obvezama koje se pojavljuju u našim društvima zbog praktičnih i etičkih posljedica sadašnjega svjetskog gospodarstva, – objasnio je Papa – nastojeći pritom postaviti temelje gospodarske kulture i poslova koji će više uključivati i poštovati ljudsko dostojanstvo. Jer, – istaknuo je – borba protiv siromaštva nije samo gospodarski problem, nego prije svega moralni; to zahtjeva opću solidarnost i razvoj pravednijega pristupa u odnosu na potrebe i težnje pojedinaca i narodâ u cijelom svijetu.

Kako je sveti Ivan Pavao II. više puta istaknuo, gospodarsko se djelovanje ne može voditi u institucionalnoj ili političkoj praznini, nego ima posjedovati bitnu etičku sastavnicu; osim toga, valja se – prema Papinim riječima – uvijek staviti u službu ljudskoga bića i općega dobra.

Broj siromašnih u porastu zbog gospodarstva isključivanja i nepravednosti

S druge pak strane, – kazao je potom papa Franjo – kako nam iskustvo svakodnevno pokazuje, gospodarski vidik koji je isključivo usmjeren na dobit i materijalno blagostanje, nije sposoban pozitivno pridonijeti globalizaciji koja podupire cjeloviti razvoj narodâ u svijetu, pravednu raspodjelu bogatstava, jamstvo dostojnoga rada i veću privatnu inicijativu, kao i inicijativu lokalnih poduzeća. Gospodarstvo isključivanja i nepravednosti dovelo je do većeg broja siromašnih i onih koji su odbačeni kao neproduktivni i nekorisni.

Posljedice se osjećaju i u razvijenijim društvima

Posljedice se – prema Papinim riječima – vide i u razvijenijim društvima, u kojima su siromaštvo i društveno propadanje ozbiljna prijetnja za obitelji, za srednju klasu koja se smanjuje, te posebno za mlade. Stope nezaposlenosti kod mladih ljudi jesu sramota s kojom se ne treba suočiti samo, i prije svega, u gospodarskom smislu, nego također, i to ne manje žurno, kao s društvenom bolešću, budući da se našoj mladeži oduzima nada i rasipaju se njezina velika bogatstva snage, kreativnosti i intuicije – istaknuo je Papa.

Civilizacija ljubavi koja obuhvaća cijelu ljudsku obitelj

Kao što je poučio Drugi vatikanski sabor, kršćani ne mogu razdvajati gospodarsku, financijsku i poslovnu djelatnost od dužnosti da se bore za usavršavanje vremenitoga poretka u skladu s vrijednostima Božjega Kraljevstva. Stoga je Papina želja, na kraju, da se uvijek pridonosi sve većoj civilizaciji ljubavi koja, u pravednosti i miru, obuhvaća cijelu ljudsku obitelj.