Papa: Kršćnin strpljivo podnosi bol nadajući se vječnoj radosti

Kršćanin ne umrtvljuje bol već trpi u nadi da će nam Bog dati radost koju nitko ne može oduzeti – ustvrdio je papa Franjo u propovijedi na jutrošnjoj misi u kapeli Doma Sveta Marta.

Bolovi i radost rodilje

U današnjem evanđelju, Isus, prije svoje muke, upozorava učenike da će biti žalosni, ali i da će se ta žalost okrenuti u usklik radosti. Isus navodi sliku rodilje: „Žalosna je jer je došao njezin čas; ali kad rodi dijete, ne spominje se više muke“. U boli se nada, u radosti kliče – ustvrdio je Papa dodajući:

To je ono što nada i radost zajedno čine u našem životu, kad smo u mukama, kada smo u problemima, kada trpimo. To nije umrtvljenje boli. Bol je trpljenje, ali ako se radosno i s nadom podnosi, onda otvara vrata radosti novoga ploda. Ova nam Gospodinova slika može mnogo pomoći u teškoćama; katkada vrlo ružnim zbog kojih možemo posumnjati u svoju vjeru… Ali s radošću i nadom idemo naprijed, jer nakon ove oluje dolazi novi čovjek, kao kad žena rodi. Isus veli da ta radost i nada ne prolaze – podsjetio je Papa.

Radost i nada, a ne jednostavno veselje ili optimizam

Radost i nada idu zajedno. Radost je bez nade jednostavna zabava, prolazno veselje. Nada bez radosti nije nada, ne nadmašuje zdravi optimizam. Nerazdvojne su radost i nada, a zajedno potiču eksploziju koju Crkva u svojoj liturgiji, takoreći, bestidno viče: Neka kliče tvoja Crkva!; od radosti neka kliče, bez ustezanja, jer kad je velika radost, nema formalnosti, sve je radosno – istaknuo je Papa.

Izlazak iz sebe

Gospodin nam veli da će u životu biti problema, te da radost i nada nisu pučka zabava, već nešto drugo. Radost jača nadu, a nada cvjeta u radosti. Tako idemo naprijed, a obadvije, kao kršćanske krjeposti, označavaju izlazak iz nas samih. Radostan se čovjek ne zatvara u sebe; nada te vodi na izlaz, ona je sidro na nebeskoj plaži i vodi te van. Treba izaći iz sebe, s radošću i nadom – potaknuo je Papa.

Trajna radost

Sve može poremetiti ljudsku radost, Isus nam želi dati radost koju nitko ne može oduzeti: trajnu, čak i u najmračnijim trenutcima. Tako se dogodilo za Gospodinovo uzašašće. Učenici su nastavili gledati u nebo kad je Gospodin otišao, bili su malo žalosni. Anđeli su ih probudili – kazao je papa Franjo dodajući:

Lukino evanđelje veli da su se apostoli sretni vratili, puni radosti jer su vidjeli da je naše čovještvo ušlo u nebo, prvi put. U radost se pretvara nada da ćemo zauvijek živjeti s Gospodinom i obuzima čitavu Crkvu. Neka nam Gospodin udijeli milost velike radosti koja je izraz čvrste nade, da ona postane radost u našem životu, a neka On čuva tu radost i nadu da nam ih nitko ne može oduzeti – zaključio je papa Franjo.