Četvrta vazmena nedjelja, razmišlja pater Alan Modrić

Četvrta vazmena nedjelja, govori pater Alan Modrić 

U ovome tjednu vjerni puk u našoj domovini Hrvatskoj prima iznimni blagoslov Božji po dolasku i boravku tijela svetoga Leopolda Bogdana Mandića u Zagreb. Rijeke hodočasnika koje se slijevaju u zagrebačku katedralu i Crkvu sv. Leopolda u Dubravi pokazuju koliko ljudi vape i čeznu da imaju izravni dodir s onima po kojima je Gospodin Isus odlučio kroz sva vremena biti nazočan među svojim narodom, koliko su, u biti, ljudima potrebni istinski, autentični i ponajprije sveti pastiri kakav je bio sv. Leopold, pastiri po kojima se i ponovno utjelovljuje Dobri Pastir koji je po svome Uskrsnuću odlučio da neprestano boravi među nama, i kojega smo na poseban način pozvani častiti na sutrašnju, 4. vazmenu nedjelju, koja se ujedno zove i Nedjelja Dobrog Pastira. Kakav je taj Dobar Pastir i što nam donosi u naše živote, to nam dočaravaju i misna čitanja koja slušamo na sutrašnji dan.

U 1. čitanju iz Djela apostolskih slušamo kako obraćenici prihvaćaju evanđelje u okviru vlastite kulture i mentaliteta. Obraćenici pogani s radošću u srcu slušaju i prihvaćaju Riječ Božju, koju naprotiv odbijaju Židovi, kojima je ta Riječ prva bila namijenjena. Dobri Pastir po svojim apostolima, pastirima Pavlu i Barnabi širi radost svoga evanđelja, donosi mir i snagu i time već pokazuje kolika je važnost da njegovu božansku Riječ prenose oni koje izabere, oni koje, kako sama Djela apostolska kažu, Gospodin postavlja za svjetlost da budu na spasenje do na kraj zemlje.

Drugo čitanje iz Knjige Otkrivenja osvjetljava kamo Uskrsli Dobri Patir vodi one koji imaju povjerenja u Njega i snagu Uskrsnuća: to nije svjetsko, ovozemno, prolazno veselje, nego blaženstvo vječno, pošto se prođe kroz patnje koje svijet i povijest zadaju onima koji s dječjim povjerenjem slijede Dobroga Pastira. Zanimljivo je uočiti da u ovome misnome čitanju Dobri Pastir je utjelovljen u liku Jaganjca. Poznata nam je ta simbolika koja ukazuje na činjenicu da je Gospodin Isus žrtvovan kao janje za otpuštenje grijeha svijeta, ali ako povežemo tu sliku s slikom Dobrog Pastira, moguće je doći i do razmišljanja da se Isus Krist da bi bio Dobar Pastir utjelovio i žrtvovao kao jedan od jaganjaca iz stada kojega će potom kroz cijelu povijest voditi. Iskusio je na sebi sve kušnje i opasnosti kroz koje prolaze njegove ovce, vukove na koje nailaze, kako bi ih potom mogao i znao voditi na obilne pašnjake. Ali, to Gospodin Isus ne radi zato jer mu je to kao Svemogućem Bogu potrebno, nego zato da ukaže na činjenicu da svaki pastir koji želi na vjerni, ponizni i autentični način voditi stado koje mu Bog povjeri mora saživjeti sa stadom, mora, kako kaže Papa Franjo, imati miris ovaca.

         U skladu s time Evanđelje po Ivanu jasno kaže: «Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom». Ove riječi na poseban način je u svome životu ispunio sv. Leopold Mandić što dokazuje jedna zgoda iz njegovog života. Kako svjedoči jedan vjernik koji mu je došao zbunjen i prestrašen na ispovijed u Padovu zato jer se godinama nije ispovijedao, otac Leopold vidjevši ga da ulazi u njegovu sobu, u koju je primao ljude, ustao je sa svoje stolice i sav sretan pošao mu u susret, kao da mu je došao neki stari prijatelj. Kako je bio još više zbunjen s takvom prisnošću, vjernik sjede u svečevu stolicu, a otac Leopold bez riječi klekne pored njega kako bi saslušao ispovijed. Nakon toga, vjernik, shvativši što je napravio, htio se ispričati, ali sv. Leopold sa smiješkom na usnama reče: «Ništa, ništa, pođite u miru», na što vjernik svjedoči da svetac nije rekao niti riječ na njegovu nesmotrenu gestu jer se bojao da bi ga ponizio.

Ovo svjedočanstvo zorno pokazuje zbog čega je ne samo sv. Leopold Mandić, nego i svaki drugi istinski pastir toliko tražen i željen: iz razloga što takve osobe utjelovljuju Dobrog Pastira Isusa Krista, njegovu dobrotu, nježnost i poniznost, zato jer su oni koji poznaju svoje ovce u dušu i polažu život za njih. I zato je doista blagoslov da je tijelo takvoga pastira došlo u našu domovinu i da će biti među nama i na Nedjelju Dobroga Pastira, dan koji je posvećen molitvi za svećenička i duhovna zvanja. Kao i sv. Leopold, tako i svaki svećenik i redovnik je osoba potekla iz ovčjeg stada, nije pao s nebesa, i zato, da bi mogao voditi stado na obilne pašnjake, da bi se mogao brinuti za njega, štititi ga od čopora vukova, da bi bio ponizan i jednostavan poput sv. Leopolda, potrebna mu je molitva vjernog puka. Zbog toga molimo Uskrsnuloga Dobroga Pastira Isusa Krista na zagovor sv. Leopolda Bogdana Mandića da nam pošalje što više onakvih pastira kakav je bio sveti Leopold kako bi mogli hoditi kroz ovaj život prema onome presretnom trenutku boravka među svim svetim i dobrim pastirima stada Gospodnjega.