Papa Franjo na misi posvete ulja: Božje milosrđe preobiluje u susretu i praštanju

U Svetoj godini, slavimo Oca sa svom zahvalnošću srca i molimo da se uvijek sjeća svojega milosrđa; prihvatimo – s dostojanstvom koje se zna stidjeti – milosrđe u ranjenom tijelu našega Gospodina Isusa Krista i molimo ga da nas opere od svakog grijeha i oslobodi od svakoga zla; trudimo se milošću Duha Svetoga prenositi Božje milosrđe svim ljudima – poručio je papa Franjo na jutrošnjoj misi posvete ulja u Bazilici sv. Petra.

Isusova borba nije protiv ljudi, nego protiv đavla, neprijatelja čovječanstva. Krist se ne bori kako bi izgradio svoju moć. Ako on ruši naše ograde i stavlja u pitanje naše sigurnosti, to čini kako bi otvorio vrata bujici milosrđa koju želi izliti na svijet – ustvrdio je Papa.

Milosrđe raste svakim znakom i djelom ljubavi – nastavio je Sveti Otac. Molitva da nam Bog uvijek sve više iskaže milosrđe ruši ograničene okvire kojima često pokušavamo obuzdati preobilje njegova srca. Dobro nam čini izaći iz naših okvira, zato što je prikladno da Božje srce preobiluje milosrđem, prelijevajući nježnost na takav način da uvijek daje više.

Gospodin bi radije htio da se nešto izgubi, nego da uzmanjka samo jedna kapljica; radije bi da ptice pozoblju mnoštvo sjemena nego da samo jedno sjeme nedostaje, budući da svako može obilno uroditi: tridesetostruko, šezdesetostruko te stostruko – ustvrdio je papa Franjo.

Rekao je da svećenici trebaju utjeloviti milosrđe te da mogu doprinijeti njegovoj „inkulturaciji“, kako bi ga svaka osoba mogla primiti u vlastitom iskustvu i kreativno ju prakticirati u vlastitom narodu i obitelji. Po Gospodinovu primjeru – nastavio je –, ne trebamo oklijevati u „preobilnom“ iskazivanju milosrđa u susretu i u praštanju, u kojem nas Bog posramljuje, vraćajući nam istovremeno dostojanstvo.

Podsjetio je na prispodobu o milosrdnom ocu i rekao da se, razmatrajući preobilje očeve radosti koja se očituje bez ograničenja zbog sinovljeva povratka, ni mi ne trebamo plašiti pretjerivanja u našoj zahvalnosti. Milosrđe – istaknuo je – obnavlja sve i svakoj osobi vraća dostojanstvo. Tek kad u potpunosti sudjelujemo u slavlju i radosti možemo ispravno razmišljati, moliti za oprost i jasno vidjeti kako nadoknaditi zlo koje smo učinili. Nakon ispovjedi, radujem li se? Ili odmah prelazim na sljedeću stvar? – upitao je Papa.

Drugo područje gdje Bog obiluje milosrđem je praštanje. Ne samo da oprašta neizmjerne dugove, nego nas izravno iz najvećeg srama uvodi u najviše dostojanstvo. Sveti Otac je međutim primijetio da mi često odvajamo stav srama i dostojanstva. Kad se sramimo zbog svojih grijeha, „skrivamo se i hodamo pognutih glava, poput Adama i Eve“. S druge strane, kad nas se uzdigne na neku čast ili dostojanstvo, „pokušavamo prikriti svoje grijehe i uživati u tome što nas se vidi, gotovo se šepureći“.

Ispravni odgovor na Božje obilno praštanje – kazao je Papa – „trebao bi uvijek sačuvati tu zdravu napetost između dostojanstvenog srama i posramljenog dostojanstva.“ „To je stav nekoga tko traži ponizno i nisko mjesto, ali dopušta Gospodinu da ga uzdigne poradi poslanja, bez samodopadnosti.“

Svećenik se treba poistovjetiti s isključenima – nastavio je Sveti Otac, podsjećajući na „nebrojna mnoštva“ siromašnih, neobrazovanih i zatočenih. Upravo siromašni i odbačeni puk Gospodin preobražava u svećenički narod. Također je upozorio svećenike da vode računa o tome koliko su zaslijepljeni ili koliko im nedostaje svjetlo vjere – prema njegovim riječima – „ne zbog toga što nemamo evanđelje pri ruci, nego zbog previše komplicirane teologije“. Rekao je da se svećenici također često osjećaju zatočeni „digitalnom, virtualnom svjetovnošću, koja se otvara i zatvara jednostavnim klikom.“

Potlačeni smo ne prijetnjama ili pritiscima, poput mnogih siromaha, nego privlačnošću tisuću komercijalnih reklama kojih se ne možemo otresti kako bismo išli naprijed, slobodni, putem koji nas vodi ljubavi prema braći i sestrama – kazao je Papa. No, unatoč mnogim iskušenjima s kojima se svećenici suočavaju – zaključio je – Isus nas je došao otkupiti, odaslati nas, preobraziti nas, kako bismo postali službenici milosrđa i utjehe.