Papa Franjo: Nit nade koja povezuje povijest spasenja i kršćanski život

Kršćanska nada je ponizna i snažna krepost koja nas podržava i ne dopušta nam da se utopimo u mnogim životnim teškoćama – rekao je papa Franjo na jutrošnjoj misi u Domu sv. Marte. Istaknuo je kako pouzdanje u Gospodina nikada ne postiđuje i da je ono izvor radosti i nutarnjeg mira.

Nit nade povezuje čitavu povijest spasenja

U današnjem evanđeoskom odlomku Krist razgovara sa zakonoznancima i kaže da Abraham „usklikta” od nade što će vidjeti Isusov Dan. Polazeći od tog izvještaja, Papa je istaknuo temeljnu ulogu nade u kršćanskome životu. Abraham je imao napasti na putu nade, ali je povjerovao i slušao Gospodina, idući tako prema obećanoj zemlji – podsjetio je, napominjući kako čitavu povijest spasenja povezuje „nit nade“.

Danas nam Crkva govori o radosti nade. U prvoj misnoj molitvi tražili smo od Boga milost da očuva nadu Crkve. A Pavao, govoreći o našem ocu Abrahamu, kaže: „Povjerova u nadi protiv svake nade“. Kad nema ljudske nade, ima ona krepost koja vodi naprijed – ponizna, jednostavna, ali koja daje veliku radost i mir, sigurnost da ta nada ne postiđuje – rekao je Papa.

Nada daje radost i mir

Ta „Abrahamova radost“, ta nada – nastavio je – „raste u povijesti“. Ponekad se skriva te ju se ne vidi, a ponekad se jasno očituje. Kao primjer naveo je hvalospjev trudne Elizabete koju pohodi Marija. Tu vidimo „radost Božje prisutnosti“. A uz radost ide i mir. To daje krepost nade, koja – ponovio je – nikada ne postiđuje, ni u trenucima ropstva, kad se Božji narod našao u tuđinskoj zemlji.

Govoreći o karakteristikama nade, primijetio je da ju je teže odrediti od vjere ili ljubavi. Nazvao ju je poniznom kreposti koja „teče pod životnim vodama“, ali koja nas „podržava i ne dopušta da se utopimo u mnoštvu poteškoća“. Po njoj „ne gubimo želju pronaći Boga“ i njegovo „veličanstveno lice koje ćemo svi jednoga dana vidjeti“.

Po nadi, premda grješnici, idemo naprijed

Preporučio je da danas razmišljamo o činjenici da je Bog koji je pozvao Abrahama da izađe iz svoje zemlje i otiđe u zemlju nepoznatu isti Bog koji ide na križ kako bi ispunio dano obećanje. „To je isti Bog koju u punini vremenâ čini da ono obećanje postane stvarnost za nas sve. A stvar koja ujedinjuje onaj prvi trenutak s ovim posljednjim je nit nade“. Ona povezuje naš kršćanski život iz trenutka u trenutak, kako bismo uvijek išli naprijed – „grješnici, ali naprijed – to je nada; ono što daje mir u teškim trenucima“. Nada ne postiđuje; ona je uvijek prisutna: tiha, ponizna, ali snažna – ustvrdio je na kraju papa Franjo.