Izvješće UN-a o kršenju ljudskih prava u Južnom Sudanu

Od svih svjetskih država u Južnom se Sudanu najgrublje krše ljudska prava; silovanje je žena postalo oruđe užasa, ratno oružje ili pak plaća ratnicima – stoji u izvješću Ujedinjenih naroda, objavljenom u Ženevi, u kojem Svjetska organizacija opisuje nasilno ponašanje vladinih snaga protiv građana.

Silovanja kao plaće ratnicima, a potom pljačke, ubijanje odraslih i djece, užasne su i neponovljive bolne pojedinosti koje opisuje Organizacija ujedinjenih naroda; vojnička su nasilja protiv građana osumnjičenih da podupiru oporbu, a silovanje žena su jedan oblik plaćanja, umjesto mjesečne plaće. Južni je Sudan radionica užasa u kojoj se ostvaruju nasilja izjednačena s ratnim zločinima ili sa zločinima protiv čovječnosti.

Južni je Sudan najmlađa država na svijetu, a najviše je razdire nasilje; rat se vodi između pristaša predsjednika Salve Kira i njegovog bivšega zamjenika Tieka Machara. Oružani sukob, koji je započeo na kraju 2013. godine, stanovništvo je strovalio u užasnu bijedu, glad i teške bolesti; gdje djecu ubijaju ili pak prisilno novače u oružane skupine, a o zločinima Vlade uopće se ne govori.

O tom je sukobu New York Times napisao da je jedan od najokrutnijih ratova, najzbrkaniji i najbesmisleniji u cijeloj Africi, koji se neprestano pogoršava“. U prvih pet mjeseci 2015. godine prijavljeno je više od 1300 slučajeva silovanja žena u saveznoj državi Unity, vrlo bogatoj naftom.

Za to su krivi svi: oporbene skupine, ali ponajviše vladine snage i pridružene im naoružane bande koje su, kako je izvijestio Amnesty International, počinile užasno krvoproliće, nazvano „ratnim zločinom“, što potvrđuje mnoštvena grobnica s više od 60 tijela muškarca i djece, koji su najprije ugušeni u jednom spremniku, a potom su tijela ostavljena u jednom polju u državi Unity. Taj prizor, očituje apsolutnu nezainteresiranost južno-sudanske Vlade za ratne zakone – stoji u izvješću Ujedinjenih naroda.

U Južnom je Sudanu najveći svjetski postotak majčinske i dječje smrtnosti, zbog loše ishrane i raznih bolesti. 90% stanovnika živi s manje od jednoga dolara na dan, manje od 50% stanovništva ima pristup nekom izvoru vode; od tisuću djece 135 umire prije nego navrši petu godinu. Te je podatke objavio humanitarni Odbor za medicinsku suradnju, od 1983. godine nazočan u Južnom Sudanu. U Jubi, glavnom gradu Južnoga Sudana, već tri godine boravi Elisabetta D'Agostino, predstavnica Odbora za medicinsku suradnju, i ona je u razgovoru za našu radiopostaju govorila o istinitosti izvješća Ujedinjenih naroda.

U glavni grad stižu vijesti, često istinite a katkad su samo glasine. Kolege i druge humanitarne organizacije tvrde da je stanje vrlo nestabilno, te da su civili najbrojnije žrtve ovoga sukoba. U jednom izbjegličkom logoru u području misije Ujedinjenih naroda prije dva tjedna izvršen je atentat u kojem su poginuli brojni izbjeglice i beskućnici. Loše gospodarsko stanje države, pogoršano posljednjih godina, još je više zaoštrilo sukob i patnje civilnoga stanovništva. Tomu je pridonio veliki broj neplaćenih policajaca i vojnika – istaknula je Elisabetta D'Agostino.

Na primjedbu kako se u izvještaju govori o svakovrsnim pljačkama i silovanju žena, rekla je kako se već odavno optužuje vladine i paravojne snage za pljačkanje, krađu na tržnicama i kućama te za silovanje žena i ubijanje civila. Čini se da je na snazi neki prešutni dogovor: Vi ratujete, a mi vam ne možemo platiti, i stoga vam dopuštamo da u okolnim selima zahvaćenim sukobom uzmete sve to možete. Čini mi se da to ne vrijedi samo  u državi Unity, već u cijelom području gdje se vode oružani sukobi. Uvijek se spominje da je veliki broj civilnih žrtava, prije i tijekom oružanih sukoba, posljedica slobodnog ponašanja vojnika ili njihova nastojanja da naplate svoj trud – primijetila je D'Agostino.

Na upit o životu u glavnom gradu, rekla je kako od 2013. godine nema oružanih sukoba, ali je organizirani kriminal uzeo maha i velika je nesigurnost, koju su osjetile međunarodne organizacije i Ujedinjeni narodi; čak se priča o silovanju humanitarnih djelatnica. I ovdje su kriminalci tijekom dana u vojnim odorama, a noću nose oružje radi osobnih interesa, a to čine jer ne primaju plaću. Takva vrsta kriminala nije kažnjiva. Premda su međunarodne organizacije i Ujedinjeni narodi upozoravali na nesigurnost, Vlada nije uzimala u obzir njihova upozorenja – kazala D'Agostino.

Osvrćući se na društveno i gospodarsko stanje u državi, rekla je da je stanje malne očajno. Državni novac, sudanska funta, svakodnevno gubi vrijednost u odnosu na dolar. Rat onemogućuje uporabu nafte, koja je glavna zaliha države, a šteti i poljodjelstvu koje omogućuje preživljavanje stanovništva. Sada smo u sušnom razdoblju i bilježimo rast slučajeva slabe ishrane, što bi moglo imati katastrofalne posljedice zbog vrlo loših zdravstvenih uvjeta; zbog vrlo siromašne zdravstvene strukture, a nedostatak pak infrastruktura onemogućuje pristup zdravstvenim uslugama – kazala je D'Agostino dodajući:

Mnoge nevladine organizacije, poput nas, nastoje unaprijediti lokalni zdravstveni sustav: velike su potrebe, a sukob još više pogoršava stanje jer živimo u državi s četiri milijuna raseljenih osoba, kojima je potrebno sve, nemaju pristup osnovnim dobrima i treba ih slijediti. Osim toga, primjećuje se sve manji prinos donatora zbog nesigurne situacije i zbog odugovlačenja vlade i oporbe da potpišu mirovni ugovor – zaključila je D'Agostino.