Peta korizmena nedjelja, razmišlja pater Anto Lozuk

Na početku evanđeoskog teksta spominje se da je Isus prethodnu noć proveo na Maslinskoj gori. Dakle, događaj kojega pripovijeda Evanđelje zbio se malo dana prije njegove muke. Bilo je to po svoj prilici na početku prvog Velikog tjedna. Za Isusa započeli su dani tjeskobe i iščekivanja strašnih događaja. Za farizeje, pismoznance i narodne vođe započeli su dani kada su njihovi promašaji postali sudbonosni. U žarištu ove napetosti našla se žena-grešnica za koju će započeti dani novog života.

Često puta smo zatočenici vlastite prošlosti. Uvjereni smo da su promašaji i zastranjenja koje smo počinili fatalni za našu sadašnjost i za našu budućnost. Isus ne misli tako. U danima kada se intenzivno pripremao na muku i smrt On misli na nas i poklanja nam najljepši primjer svoga milosrđa. Ni u jednom događaju Evanđelja dominacija Božje milosrdne dobrote nad ljudskom zlobom i fatalnošću zla ne dolazi tako snažno do izražaja kao u događaju susreta žene-grešnice i Isusa. U susretu s Isusom pucaju okovi prošlosti, čovjek postaje slobodan, čovjek postaje sposoban izgrađivati novoga sebe i novi svijet.

Bog je na ovu zemlju došao s jednom jedinom nakanom – da oslobodi čovjeka. Sve što je Isus govorio i činio ima samo jedan cilj – da razbije okove kojima je sputan čovjekov duh.

Sudbonosni susret s Isusom treba se dogoditi i danas, ovdje i sada, između njega i mene. Dok ulazi u strašne dane tjeskobe i iščekivanja svoje muke i smrti, Isus se obraća i meni: I ti imaš šanse kao ona žena preljubnica! Dapače još veće! Oslobodi se tereta koji blokira tvoje snage! Oslobodi se okova koji sputavaju tvoju misao, tvoju odluku i tvoje djelovanje! Oslobodi se ograda koje stoje između tebe i mene! Predaj sve to meni, a onda idi i ne griješi više!

Bog nije tvorac mraka. Bog nije okrutni sadist ni tiranin. Mrak dolazi od čovjeka. Muku i ropstvo u konkretnim zbivanjima tužne svagdašnjice uzrokuju ljudi koji su se predali mraku. Bog rijetko intervenira u već uređenu zakonitost fizičkih zbivanja. Ne ubija zločinca koji je krenuo počiniti zlodjelo, ne uništava zločinačku vojsku koja je na putu da počini mnoga zlodjela. Ali onima koji su kadri predati mu svoje okove, svoju malodušnost i svoj strah, koji su kadri porušiti ograde između sebe i njega, poklanja slobodu, otvara čudesne prostore nade, utjehe i mira. Već ovdje na zemlji.