Duhovne vježbe za Papu i Kuriju: "Zašto se bojite? Kako nemate vjere?"

Danas je započeo drugi dan duhovnih vježbi za papu Franju i Rimsku kuriju u Aricci, pod vodstvom servita o. Ermesa Ronchija. Središnja točka jutrošnjeg razmatranja bilo je Isusovo pitanje „Zašto se bojite? Kako nemate vjere?“

Strah i vjera su antagonisti koji se vječno sukobljavaju u čovjekovu srcu – rekao je o. Ronchi. Biblija iz poglavlja u poglavlje ponavlja: „Ne boj se!“. Strah nije toliko odsutnost hrabrosti – rekao je – koliko „pomanjkanje povjerenja“. A bojimo se Boga zato što imamo krivu sliku o njemu, poput Adama i Eve, koji su – prema o. Ronchiju – vjerovali u „Boga koji lišava slobode“, a ne u Boga koji „nudi mogućnosti“, u Boga kojemu je „važniji njegov zakon, nego li radost njegove djece“, u Boga od čijeg suda treba pobjeći, umjesto da mu se trči ususret; ukratko – rekao je – vjerovali su u Boga kojemu se ne može povjeriti.

Prvi grijeh je grijeh protiv vjere. A od pogrešne slike o Bogu rađa se strah iznad svih drugih: lice strahovitog Boga plaši Adamovo srce. Isus je pak došao Ispuniti ga svjetlošću i suncem – ustvrdio je voditelj duhovnih vježbi. Bojimo se kad se osjećamo napušteni i kad se čini da „Bog spava“, a „mi bismo htjeli da on odmah intervenira“. „Bog ne djeluje umjesto nas, ne izvlači nas iz oluja, ali nas podržava unutar njih“ – kazao je o. Ronchi, podsjetivši na riječi Dietricha Bonhoffera: Bog ne spašava od patnje, nego u patnji, ne štiti od boli, nego u boli, ne spašava od križa, nego na križu.

Isus nas uči da je jedini način za nadvladavanje straha vjera. Poslanje Crkve je osloboditi od straha zbog kojeg stavljamo različite maske pred bližnjima, suradnicima, poglavarima. Tko prenosi vjeru ne treba unositi, nego oslobađati od straha – rekao je voditelj duhovnih vježbi.

Prema mišljenju o. Ronchija, Crkva je „dugo prenosila vjeru pomiješanu sa strahom“ što se očituje u „paradigmi krivnje i kazne“ umjesto „cvjetanja i punine“. Strah je rođen u Adamu zato što nije mogao zamisliti milosrđe i njegov plod: radost. Strah – nastavio je servit – rezultira tužnim kršćanstvom i Bogom bez radosti. Oslobađati od straha znači aktivno djelovati kako bi se uklonilo to breme iz srca ljudi. Treba – zaključio je – prijeći s neprijateljstva na gostoljubivost, s „ksenofobije na filokseniju“ i „osloboditi vjernike od straha od Boga“.