P. Federico Lombardi. Mojih 25 godina na Vatikanskom radiju

U DNK-u Vatikanskoga radija i njegova poslanja od samoga početka, a posebno u vrijeme kada je Crkva bila mučena totalitarizmima, posebice komunizmom, uvijek je na prvom mjestu bilo služenje potlačenim kršćanima, siromašnima, manjinama u nevolji – istaknuo je naš glavni ravnatelj pater Federico Lombardi, koji nakon 25 godina službe, krajem veljače, napušta Vatikanski radio, u koji je došao 1991. godine. Najprije je bio na dužnosti ravnatelja programâ, a 2005. je imenovan njegovim glavnim ravnateljem. Poglavari su mu 2001. godine bili povjerili i Vatikanski televizijski centar, a od 2006. vodi Tiskovni ured Svete Stolice.

U dugom razgovoru za našu radijsku postaju, pater se Lombardi prisjetio svojih 25 godina provedenih na Vatikanskom radiju, te prije svega istaknuo da ga se na toj novoj dužnosti, kada je tek bio stigao na radio, najviše dojmio svjetski obzor informativnih aktivnosti radija, i velika međunarodnost radne zajednice, s osobljem 60 nacionalnosti, i s najrazličitijim kulturama, jezicima i pismima.

Radni dan p. Lombardija

Radni dan p. Lombardi je dijelio, više-manje, ovako: rano ujutro i poslijepodne, odnosno navečer, bio bi na radiju, tijekom jutra u Tiskovnom uredu, a kasno prijepodne u Vatikanskom televizijskom centru. Naravno, snažno sam se trudio izvršavati druge, vrlo važne, obveze, ali moj je „dom“ u Vatikanu uvijek bio radio – kazao je pater Lombardi.

Bilo je teškoća…

Govoreći o teškoćama, koje – kako je rekao – nikada ne nedostaju – naš je glavni ravnatelj kazao da je najmučnije razdoblje bilo vrijeme raspravâ i optužbî zbog takozvanoga „električnog smoga“. Ali na sreću – dodao je – savjest nam je bila mirna i mislim da smo upravo zbog toga mogli izdržati to iskušenje, i to odgovorno, strpljivo, uz moralnu ozbiljnost i znanstvenu stručnost.

… ali i radosti i razočaranja

         Ono što ga je pak najviše veselilo bila su svjedočanstva slušatelja koji su živjeli u teškim prilikama, i koji su slali poruke pune zahvalnosti. Naprotiv, najviše mu je žao bilo, i još uvijek sa sobom nosi taj osjećaj, kada nije uspio ostvariti program na jeziku 'hausa'. Snažno su ga željeli biskupi iz sjeverne Nigerije, područja za koje znamo da je pozornica nasilja i napetosti, i na kojemu bjesni Boko Haram – kazao je p. Lombardi te dodao da je sve već bilo organizirano, gotovo besplatno, uz dragovoljnu suradnju nigerijskih redovnika koji su se nalazili u Rimu i uz pomoć jednoga studija katoličkog radija u Nigeriji.

Već smo bili napravili prvu emisiju, ali mi je bilo rečeno da prekinemo – dodao je te kazao – Bilo je to protivno razumijevanju prave ljudske i crkvene potrebe na koju smo mogli dati malen, ali važan odgovor u pozornosti i potpori tom siromašnom i izmučenom narodu.

Poslanje Vatikanskoga radija

U DNK-u Vatikanskoga radija i njegova poslanja, od samoga početka i poslije, posebno u vrijeme kada je Crkva bila potlačena totalitarizmima, posebice komunizmom, uvijek je na prvom mjestu bilo služenje potlačenim kršćanima, siromašnima, manjinama u nevolji, a ne potpuna podložnost postizanju što veće slušanosti – istaknuo je p. Lombardi te izrazivši nadu da se to neće zaboraviti ni u budućnosti, u razmišljanju o razvoju vatikanske komunikacije, kazao da je to veliki izazov: kako doista držati siromašne nazočnima, i kako suzbijati „kulturu odbacivanja“ u novom svijetu nove komunikacije.

Reforma vatikanskih medija

Što se tiče reforme vatikanskih medija, p. Lombardi kaže da je potrebna, i da ju valja provesti hrabro, svjesno i vrjednujući novu kulturu i nove tehnologije koje su njezino obilježje. Iako, nakon što je spomenuo brojne usluge koje pruža Vatikanski radio, istaknuo je da se ne treba zavaravati kako se može učiniti mnogo više i bolje ulažući u manje sredstava. Komunikacija je skupa, te će i dalje mnogo stajati, ali ispravno je nastaviti ulagati u nju – napomenuo je glavni ravnatelj Vatikanskoga radija.

Baština Vatikanskoga radija za novu stvarnost komunikacija

         Osvrnuvši se na baštinu koju Vatikanski radio ostavlja novoj stvarnosti vatikanske komunikacije, p. Lombardi je istaknuo da je ona kulturalna i ljudska. S kulturalnoga stajališta radio je razvio i očuvao u svojemu postojanju izvanredno bogatstvo višejezične i višekulturne komunikacije, u svrhu inkulturacije papinih porukâ i poruka Crkve u brojne različite kulture – kazao je te istaknuo – Tu je gotovo 40 jezika i petnaestak različitih pisama, što se može odmah vidjeti ako se pogleda web stranica Vatikanskoga radija.

         Riječ je dragocjenom iskustvu s crkvenoga stajališta; on je radionica jedinstva u raznolikosti: jedinstva u poslanju, raznolikosti u jezicima. Živjeti na radiju doista znači pohađati školu katoličke univerzalnosti. To bogatstvo valja očuvati – napomenuo je p. Lombardi te izrazio mišljenje da bi određeno smanjivanje zbog štednje zapravo bilo pravo osiromašenje vatikanskih komunikacija.