2016-02-17 09:55:00

Papa - Oče naš ne daj da padnemo u napast malodušnosti


Sveti je Otac jučer u 17 sati, po našem vremenu, slavio svetu misu na stadionu «Venusiano Carranza», s biskupima, svećenicima, sjemeništarcima te s osobama posvećenog života. Njegovu propovijed dajemo u cijelosti:

Postoji izreka među nama koja kaže: "Reci mi kako se moliš, a ja ću ti reći kako živiš; reci mi kako živiš, a ja ću ti reći kako moliš"; jer pokazujući mi kako se moliš, naučit ću otkriti živoga Boga, i pokazavši mi kako živiš, naučit ću vjerovati u Boga kojemu se moliš, jer naš život govori o molitvi i naša molitva govori o našem životu. Moliti se uči, kao što učimo hodati, govoriti, slušati. Škola molitve je škola života i škola života je mjesto gdje pohađamo školu molitve.

Sv. Pavao je, svom ljubljenom učeniku Timoteju, kada ga je učio ili poticao ga da živi vjeru, govorio: "Sjeti se svoje majke i svoje bake." A studenti su me, kad bi ulazili u sjemenište, mnogo puta pitali: "Oče, htio bih moliti dublje, više misleno...". "Gledaj - odgovorio sam - nastavi moliti kao što su te naučili kod kuće. A onda, postupno, tvoja će molitva rasti, kao što raste i tvoj život." Moliti se uči, kao i u životu.

Isus je svoje htio uvesti u otajstvo života, otajstva svojega života. Pokazao im je jedući, spavajući, ozdravljajući, propovijedajući, moleći se, što to znači biti Sin Božji. Pozvao ih je da sudjeluju u njegovu životu, njegovoj intimnosti, a dok su bili s njime, učini da su u njegovu tijelu, dodirnuli život Oca. Učinio je da su iskusili u njegovu pogledu, u njegovom hodu, snagu i novost; da mogu govoriti: "Oče naš". U Isusu taj izraz - "Oče naš" - nema "okus" rutine ili ponavljanja. Naprotiv ima okus života, iskustva autentičnosti. Znao je kako živjeti moleći i moliti živeći, govoreći: "Oče naš".

Nas je pozvao da činimo isto. Naš prvi poziv je: steći iskustvo milosrdne ljubavi Oca u svom životu; u svojoj povijesti. Njegov prvi poziv bio je uvesti nas u ovu novu dinamiku ljubavi, posinjenja. Naš prvi poziv je da naučimo reći "Očenaš", kao što je Pavao insistirao: "Abba" ("Tata"). "Jao meni ako evanđelja ne navješćujem!" Pavao kaže: jao meni! Jer evangelizirati - nastavio je - nije čast nego potreba (1 Kor 9,16).

Pozvao nas je da sudjelujemo na njegovu životu, na božanskom životu: jao nama, redovnicima, redovnicama, svećenicima, bogoslovima, biskupima – jao nama ako ne dijelimo to iskustvo; ako nismo svjedoci onoga što smo vidjeli i čuli, jao nama. Nismo niti želimo biti puki božanski uposlenici; nismo niti želimo ikad biti puki zaposlenici „Božjega poduzeća“, jer smo pozvani na sudjelovanje u njegovom životu; pozvani smo ući u svoje srce, u srce koje moli i živi govoreći: "Oče naš". A što je poslanje, ako ne govorimo svojim životom - od početka do kraja, kao naš brat biskup, koji je umro prošle noći [jedan biskup je stvarno preminuo tijekom noći prije jučerašnje mise i Papa ga se spomenuo, ali nije rekao ime] - što je poslanje, ako svojim životom ne govorimo: "Oče naš"?

Tomu se našem Ocu obraćamo svaki dan moleći i kažemo mu, u nekoj od situacija: „ne daj da upadnemo u napast“. Sam je Isus to činio. Molio se da mi, njegovi učenici - jučerašnji i današnji - ne bismo pali u napast.

Koja nas kušnja može spopasti? Koja nam od napasti može javiti ne samo u sagledavanju stvarnosti, nego i u življenju iste? Koja nam napast može doći iz okruženja u kojemu često vlada nasilje, korupcija, trgovina drogom, prijezir prema dostojanstvu osobe, ravnodušnost pred patnjom i nesigurnost? Koja nam kušnja može uvijek iznova doći - mi koji smo pozvani na posvećeni život, na svećeništvo, na biskupstvo; koju napast možemo imati pred svim tim, pred stvarnošću koja izgleda kao da je postala nepokretni sustav?

Mislim da bismo je mogli sažeti u jednu jedinu riječ: malodušje. I pred njom nas može svladati jedna od omiljenih đavlovih smicalica: malodušje. – znamo kazati: "A što možemo učiniti? Život je takav!". Malodušnost nas paralizira, priječi nam ne samo da hodimo naprijed, nego i da pokažemo put; ne samo da nas plaši, nego nas i zatvara u naše "sakristije" i prividne sigurnosti; malodušnost koja ne samo da nas sprečava naviještati, nego nas priječi slaviti: oduzima na radost, radost hvale. Malodušnost nas ne samo priječi u planiranju, nego nas drži da ne „riskiramo“ i promijenimo stvari. Zbog toga: Oče naš, ne daj da padnemo u napast.

Kako je dobro što se, u vrijeme kušnje, možemo sjećati! Kao što nam pomaže promatrati "drvo" (križ) po kojemu smo učinjeni. Nije sve započelo s nama, a neće sve s nama ni završiti; zbog toga, koliko je dobro obnoviti povijest koja nas je dovela dovdje.

I u tome prisjećanju ne možemo zanemariti nekoga tko je tako volio ovo mjesto da se učinio sinom ove zemlje. Netko tko je za sebe znao reći: „Uzeše me iz pravosuđa i postaviše me za poglavara nad svećenstvom, zbog mojih grijeha. Mene, beskorisnog i upravo nesposobnog da iznesem tako težak teret; mene koji nisam znao koristiti vesla – mene izabraše za prvoga biskupa Michoacána” (Vasco Vázquez de Quiroga, Pastoral Letter, 1554).

Želim se s vama prisjetiti ovog evangelizatora, poznatog i kao "Tata Vasco", kao "Španjolca koji je postao Indijanac". Zbilja koju su živjeli indiosi Purhépechas koju je opisao kao "prodane, ponižene i beskućnike koji lutaju po trgovima, skupljajući komadiće kruha sa zemlje", daleko od toga da ga je dovela do lijenosti i malodušja, štoviše trgnula je njegovu vjeru, pokrenula mu život, ganula srce i potaknula ga na ostvarenje raznih inicijativa koje su bile poput "svježega zraka" posred te stvarnosti, tako paralizirajuće i nepravedne. Bol i patnje njegove braće i sestara postala je molitva, a molitva ga je dovela do odgovora. Tako je među Indiosima dobio ime "Tata Vasco", što na purépechas jeziku znači: "tata Vasco". Oče, tata, tatica, Abba ...

To je molitva; to je izraz na koji nas je Isus pozvao. Oče, tata, Abba, ne dopusti da padnemo u napast malodušnosti; ne daj nam da padnemo u napast lijenosti; da ne padnemo u napast gubitka sjećanja, ne dopusti da zaboravimo na svoje prethodnike koji su nas svojim životom naučili reći: "Oče naš".

 








All the contents on this site are copyrighted ©.