O odnosu slobode i odgovornosti u medijima - M. M. Letica

O odnosu slobode i odgovornosti u medijima – prilog pripremio i govori Marito Mihovil Letica.

Formiranje nove vlade Republike Hrvatske u kojoj je povjesničar dr. sc. Zlatko Hasanbegović imenovan za ministra kulture, izazvalo je u dijelu hrvatske kulturne i političke javnosti ne samo nezadovoljstvo i rogoborenje nego i žestoke kritike te nesmiljene, ideološkom isključivošću obilježene napade. Moglo se vidjeti i čuti svašta: izljeve netolerancije i mržnje koji dolaze od onih koji se deklarativno zalažu za toleranciju i ljubav, prizore polu-teatralne histerije i nezatomljiva očaja, zatim posve nemušte propagandističke skečeve i pseudorevolucionarne pjesme koje uzdižu civilno društvo, komunistički antifašizam te slobodu govora i slobodu medijâ. Takvomu su se, do sada neviđenu, složaju kulturno-umjetničkih aktivnosti i subverzivnog aktivizma utjecali mnogi ozlojeđeni pojedinci te čitave skupine prosvjednika i brojne nakupine usputnika.

U ovome radijskom prilogu bit će riječi o slobodi i odgovornosti u medijima. Najprije bih istaknuo to da se pojmu "sloboda" često pridaje nekovrsna aura ideala, čak i aureola svetosti. Tako Friedrich Schiller, veliki njemački književnik iz razdoblja romantizma, napisa: "Nema ničega što bih ljudima koje volim i cijenim želio manje povrijediti od njihove slobode." A Branko Miljković, lucidni i nadareni srpski pjesnik (12. veljače navršilo se 55 godina od prerane njegove smrti), izložio je sumnji ideal slobode; apstraktni pojam slobode postavio je naspram očekivanjâ konkretnih ljudi te je spjevao umnogome proročanske stihove koji su postali čuveni: "... ja primam na sebe osudu propevale gomile: / ko ne ume da sluša pesmu slušaće oluju // ali: // hoće li sloboda umeti da peva / kao što su sužnji pevali o njoj".

No premda je po gramatičkom i logičkom određenju riječ "sloboda" opća i apstraktna imenica odnosno apstraktni pojam – to nipošto ne znači da slobodu u novinarskoj etici i umjetničkoj estetici smijemo smatrati nečim bezuporišnim i difuznim. A to, kako se nebrojeno puta mogosmo osvjedočiti, nije jasno mnogima što sami sebe nazivaju "slobodnim i progresivnim" novinarima i umjetnicima. Zaista, slobodu ne smijemo shvaćati negativno, kao neograničenu "slobodu od", kao slobodu od ograničenja – nego slobodu valja razumijevati i promicati kao pozitivno određenu, konstitutivnu slobodu, "slobodu za", koja ima svoj korektiv u odgovornosti i dužnosti prema istini. U tome je smislu dr. Ante Starčević, kojega Hrvati s pravom nazivlju "Otac Domovine", pravaš i politički slobodar, liberal u najpozitivnijem smislu toga pojma, besjedio o slobodi sljedeće: "Sloboda i narodâ i pojedinaca ograničena je pravom na slobodu i drugih naroda i pojedinaca." Starčević je k tome kazao i ovo: "Sloboda, dakle, nije neograničena samovolja, koja vodi u anarhiju, nego je pravo iz kojega proizlaze i dužnosti." Tako o slobodi i dužnosti govoraše krajem 19. stoljeća Otac Domovine.

Valja primijetiti da u filozofiji morala ili etici vrlo blizak pojmu dužnosti jest pojam odgovornosti. Filozofska razmatranja o odgovornosti bivaju ponajviše usredotočena na slobodu volje odnosno na opreku između heteronomije i autonomije volje. U povijesti filozofije tim su se pitanjima zaokupljali mnogi mislioci: primjerice Ivan od Salisburyja u 12. stoljeću, Immanuel Kant u 18-ome, Hans Jonas u 20. stoljeću.

Mislim da ne će biti suvišno ukazati na stanovitu jezičnu zanimljivost koja proizlazi iz etimologije, tj. određivanja podrijetla rijéčî i njihovih povezanosti s drugim riječima istoga ili inih jezika. Naime, nije samo u hrvatskome jeziku u pojmu "odgovornost" sadržan pojam "odgovor" – takav je slučaj i u drugim jezicima. Navest ću kao primjer tek neke. U engleskome: "responsibility" – "responce"; u talijanskome: "responsabilità" – "risposta"; dok u njemačkome ta povezanost nije tako izričita, ali se ipak dade razaznati: "Verantwortung" – "Antwort". Možemo kazati da dotični slučajevi višejezične povezanosti pojmova "odgovornost" i "odgovor" – nisu slučajni. Jezik ima neku imanentnu i duboku strukturu. Razmatranje podrijetla rijéčî iznosi nam na vidjelo mnogo toga važnog. Poželjno je podsjetiti na Ciceronovo tumačenje pojma "etimologija" kao onoga pri čemu se "dokaz izvodi (izmamljujuje) iz moći samog imena". Na što nas upućuje etimološka povezanost pojmova "odgovornost" i "odgovor"?

Objasnidbeni slijed mogao bi biti ovaj: čovjek odnosno etički subjekt postupio je odgovorno ako može svoj postupak opravdati, ako može motive i razloge vlastitoga postupka refleksivno podastrijeti sebi i drugima, ako ima mogućnost odgovoriti odnosno dati odgovor na pitanje zašto je postupio upravo tako, a ne drukčije. To sve ima smisla samo ako je mogao birati, ako je imao slobodu izbora. A sloboda izbora, valja to posebno istaknuti, nije samo dar nego i zadatak, nije samo pravo nego i dužnost, odgovornost. Dakle, i etimologija nam svjedoči da se sloboda i odgovornost međusobno uvjetuju, da u etici su jedna drugoj konstitutivni uvjet mogućnosti.

Iz toga proishodi da novinari moraju pokazivati društvenu odgovornost, koja počiva na temeljima profesionalne etike i deontologije. Mediji su u današnje vrijeme tzv. "četvrta vlast" i stoga trebaju ispunjavati društvenu ulogu informiranja, kritičke analize i istraživačkoga obuhvata svih tema koje su važne za društvo u cjelini, pri čemu imaju poštovati ljudsko dostojanstvo svakoga subjekta u procesu informiranja i komuniciranja.

To se u našim konkretnim domovinskim prilikama treba očitovati u poštovanju Republike Hrvatske, Ustava i zakonâ, zatim u poštovanju hrvatskih branitelja – bez kojih ne bi ni bilo slobodne i suverene hrvatske države – također i Hrvatske vojske, k tome i hrvatskoga jezika i hrvatske kulture, jednako tako u promicanju ljudskih i manjinskih prava, vjerskih prava katolika i drugih vjerskih zajednica; ukratko rečeno: u promicanju općega dobra za Hrvate i državljane Republike Hrvatske. Sve to, razumije se, isključuje govor mržnje i provokacije.

Dragi slušatelji Vatikanskoga radija, u sljedećem prilogu bit će riječi o primjerima gdje su se pogrešno razumijevale i zlorabile medijske slobode te smo mogli svjedočiti protuhrvatskim i protukršćanskim medijskim istupima. U ime tobožnje slobode medija pokušavalo se provoditi ideološko, lijevo-liberalno, preodgajanje hrvatskoga društva. Nerijetko se utjecalo činidbama što potiru vrijednosti koje uz kršćane prihvaćaju i naučavaju muslimani, židovi i pripadnici drugih religija. Obrazložit ću zašto je preispitivanje državnoga financiranja takvih nedostojnih praksi zapravo promicanje slobode medija i odgovornosti prema istini, promicanje ljudskih prava i čovjekova dostojanstva – a nipošto zatiranje tih sloboda i tih prava.