Apostolski vikar u Phnom Penhu: Valja otvoriti Sveta vrata vlastita srca

Valja otvoriti troja ‘Sveta vrata’, vrlo posebna, ona na srcu, provodeći u djelo vjeru, milosrđe i nadu – potaknuo je biskup Olivier Schmitthaeusler, apostolski vikar Phnom Penha, u Kambodži, u pastoralnom pismu upućenom vjernicima, a posvećenom izvanrednom Jubileju milosrđa. Biskup u pismu ovu Svetu godinu naziva 'providnosnim' vremenom, jer se podudara sa završetkom pastoralnoga trogodišta lokalne Crkve, posvećenoga milosrđu.

Svi smo pozvani živjeti beskonačnu Božju ljubav prema svakomu od nas, kao nutarnje putovanje obraćenja koje nas potiče da se otvorimo onima koji trpe i koji su gladni pravednosti i mira – objasnio je biskup. Troja su, dakle, simbolička 'Sveta vrata' kroz koja su pozvani proći kambodžanski vjernici: prva su 'vrata vjere', koja upravljaju čovjeka prema dubini srca kako bi primio ono što razum ne može shvatiti, odnosno Božju poniznost. Društvo u Phnom Penhu, u tako brzom razvoju, dovodi u iskušenje da se i bez Boga osjetimo snažni – primijetio je biskup te dodao – Naprotiv, prolazak kroz vrata vjere pomaže nam prihvatiti Krista u svojem životu, u našem svijetu.

Druga vrata, kroz koja valja proći, vrata su milosrđa. Apostolski vikar tu posebno podsjeća na 50. obljetnicu jednoga od najvažnijih dokumenata Drugoga vatikanskog sabora, odnosno pastoralne konstitucije 'Gaudium et spes', o Crkvi u suvremenom svijetu. Prolazeći kroz vrata milosrđa naša će se srca otvoriti i konkretno djelovati u korist bližnjega, nasljedujući Isusa – napisao je biskup te potaknuo vjernike da čine duhovna i materijalna milosrdna djela, usredotočujući se posebice na sedam prednosnica: na odgoj, zdravlje, rad, invaliditet, očuvanje stvorenoga, uključivanje siromašnih u društvo, i na dijalog s drugim religijama.

I na kraju, treća vrata, vrata nade. Biskup je ponovno istaknuo potrebu velike nade u našem svijetu, koji je tako destabiliziran mržnjom i nasiljem, i izobličen siromaštvom i korupcijom. Nasuprot nasilju, molimo se Gospodinu, Knezu mira; nasuprot mržnji i društvenom preziru, krhkosti i siromaštvu, izgubljenim i dezorijentiranim mladima, rastavljenim obiteljima, naša nada ima ime, ime Boga Oca, i lice, ono Isusovo – napisao je msgr. Schmitthaeusler te potaknuo vjernike da ta troja vrata budu otvorena prije svega u našim srcima, kako bismo posvjedočili ljubav zatvorenicima, siromašnim obiteljima, napuštenim starijim osobama, i djeci, nositeljima nade.