Gospodinovo krštenje - razmišlja vlč. Darko Rogina

Draga braćo i sestre! 

Na blagdan krštenja Isusova, druge nedjelje u novoj godini, a Svete godine milosrđa, pozvani smo dublje promišljati o našem duhovnom preporodu. Po sakramentu krštenja primili smo Božju milost, krstili smo se u Krista Spasitelja. Naši roditelji i kumovi omogućili su nam najljepši mogući dar. Njihova odluka o našem krštenju jest spasenjska. Obećali su tom prilikom da će brinuti o tome da primimo odgoj za vjeru, osjećaj za molitvu i kršćanski život. Odluke naših najbližih u našoj najranijoj dobi bile su ispravne i s puno osjećaja. To je doista bilo lijepo i brižljivo, da bismo mi početak našega ovozemaljskog života započeli uživajući Božju milost koju smo primili na krštenju. Kasnije je na čovjeku, pojedincu, hoće li tijekom njegova odrastanja i samostalnosti, odgovornosti i ozbiljnosti, prihvatiti i razvijati u suradnji sa Duhom Svetim taj milosni dar vjere. Svjedoci smo, nažalost, da brojni krštenici, kršćani, ne svjedoče ono što su primili na krštenju, a dobiveni milosni dar kao da zatomljuju ili ga odbacuju. Oni koji su odlučili krstiti svoju djecu, prvi katehete, roditelji i kumovi, često zaboravljaju što su odlučili i obećali na krštenju. No, Bog strpljivo i uporno djeluje prema čovjeku. Blago, ali odlučno. Govori mu istinu i poziva ga da se prisjeti darovane milosti, koja ga vodi Božjim putem, putem obraćenja. Isus dolazi na Jordan kako bi ga njegov preteča Ivan, krstio. Krštenje koje smo dobili bio je prvi čin ljubavi i milosrđa Božjega prema nama, kojim nas je Bog po Isusu Kristu, podigao na dostojanstvo svojih sinova i kćeri. Ivan je svjestan tko dolazi na krštenje vodom – Spasitelj, Mesija, Krist, Gospodin. Zato ga na zemlji potvrđuje kao jedinog Spasitelja. Krist je taj koji krst vodom upotpunjuje ognjem Duha Svetoga. Time mu daje potpuni smisao i ispunja Božjom milošću. Isus na svome krštenju dolazi kako bi objavio Boga Trojstvene ljubavi – Oca, Sina i Duha Svetoga, u čije se ime mi krstimo i čiji je znak simbol križa početak i svršetak svake naše radnje i molitve. Otac Nebeski daje Isusu legitimet poslanja i objavljuje kako je on Sin Ljubljeni, Sin Božji, u kojemu je sva milina. Isus time započinje svoje javno djelovanje. Ivanov krst je krst pokore, dok je Isusov izraz božanskog milosrđa i ljubavi. Sveti Pavao nas poziva da u kupelji novoga rođenja opravdani njegovom milošću budemo baštinici života vječnoga. No, prije toga kršćanin je pozvan da se odrekne bezbožnosti i svjetovnih požuda, te razumno, pravedno i pobožno živi u sadašnjem svijetu. Krštenje je zapravo spasenje po Kristu i obnova po Duhu. Nova dimenzija postojanja koja povezuje zemaljski ljudski život s nadaravnom Božjom milošću. Krštenjem naš život dobiva smisao i poziv na izgradnju i oplemenjivanje svijeta u kojem živimo, a koji vodi cilju vječnoga života. Smisao i svrha našega života je da nebo gradimo na zemlji u zajedništvu jedni s drugima u ljubavi i dobroti. Poslanje i odgovornost prihvaćamo primajući sakrament krštenja. Cijeli događaj sadrži tri smisla: očituje božanstvenost Isusove osobe, ukazuje opunomoćenje za njegovu mesijansku misiju, postaje simboličan za kršćansko krštenje. Tekst je doista svečan i očituje trojstvenu vjeru prve Crkve. Tako se još jače doima trojstveno krštenje svakoga novoga Kristova učenika. Oče, Svemogući vječni Bože, koji si nakon krštenja u Jordanu rijeci objavio Krista tvog ljubljenog Sina na kojeg je sišao Duh Sveti, daj nama tvojim krštenicima i preporođenicima, od vode i Duha Svetoga, da živimo uvijek u tvojoj ljubavi i milosrđu. Pošalji Gospodine svoga Duha i obnovi lice zemlje.