2016-01-05 17:46:00

Bogojavljenje, razmišlja vlč. Darko Rogina


Draga braćo i sestre! 

„K tvojoj svjetlosti koračaju narodi, i kraljevi k istoku tvoga sjaja…“ ovaj tekst proroka Izaije je vizionarski. Izaija je bio vizionar. Čovjek nepokolebljive i žive vjere, koji znade da je Bog jamac čovječanstvu budućih vjekova. On duboko vjeruje da dolazi Kralj kojemu će se klanjati svako stvorenje, kako na nebu tako i na zemlji. Doista, današnja svetkovina potvrđuje Izaijino proročanstvo i vjerovanje. Zato „svi će narodi doći i klanjati se pred tobom“ (Otk 15,4). Evanđeoski tekst za Bogojavljenje govori nam o poklonstvu, odnosno o klanjanju. Radi se o poklonstvu triju mudraca. Ovu svetkovinu promišljamo kao klanjanje stvorenja svome Stvoritelju, otkupljenika Otkupitelju, spasenika Spasitelju, čovjeka Bogu. Poklon vječnoj i utjelovljenoj božanskoj mudrosti. Poklon ljubavi, milosrđu i istini. Kako se radi o mudracima, mogli bismo ovo razmatranje nazvati razmatranjem o trostrukoj mudrosti klanjanja. Čovjek se jedino Bogu klanja, jedino pred njim treba prignuti svoja koljena i pasti ničice. Rabeći taj pojam za betlehemsko dijete Isusa, jasno se naznačuje da je riječ o djetetu koje je ujedno Bog i čovjek. Njemu su se došli pokloniti mudraci jer su u njemu prepoznali samoga Boga. Evanđelje izvješćuje da su mudraci ponijeli tri dara: zlato, tamjan i smirnu. Svaki od tih darova izražava jednu od važnih dimenzija mudrosti klanjanja ili klanjajuće mudrosti. Mudraci prinose zlato Bogu i time se odriču klanjanja zlatu i bilo kojem „zlatnom teletu“. Svojim klanjanjem Bogu i prinosom zlata uče nas da je mjerilo čovjekova života ono što je iznad njega samoga, a to je Bog. Mudraci se klanjaju i prinose tamjan. Tamjan je oduvijek bio usko povezan sa žrtvom Bogu. Mirisni dim tamjana, koji se uzdiže u nebesa, simbolizira samoga čovjeka, njegovo uzdizanje prema Bogu. Molitva, u kojoj čovjek napušta sebe i uzdiže sebe prema Bogu, ispunjena je tamjanom: „Nek' mi se uzdigne, Gospodine, molitva kao kâd pred lice tvoje“ (Ps 141,2). Mudraci kao posljednji dar prinose smirnu. To je ljekovita biljka od koje se pripravljaju razne ljekovite masti. Prinos smirne Isusu naznačuje da je on onaj koji istinski liječi, da je on onaj u kojemu se krije i iz kojega se širi istinski miris, a to je miris duše ljubavi i dobrote. Mudraci se zapravo dolaze klanjati vječnoj i apsolutnoj Istini. Oni simboliziraju svu znanost i mudrost, sposobnost i znanje, razum i vjeru. Sve to stavljaju pred Boga klanjajući se njemu jedinome. Svetkovina Bogojavljenja jest zapravo objava Boga koji u Djetetu označava Kralja svega stvorenoga. No postoji netko tko se boji te malenosti. Postoji netko tko se boji istine, pravde i ljubavi, dobrote i služenja. To je kralj Herod. On je predstavnik ljudskih moćnika; bezumnik i ubojica, predstavnik nemorala, dekadencije i beskrupuloznog hedonizma u propadljivosti života. Ne priznaje Božje kraljevstvo ili bolje ne priznaje jednostavnost božanske istine. Ne podnosi novost utjelovljenog Boga. Ne podnosi Božju šutnju i tišinu. Boga razumije kao konkurenciju vlasti. Želi ga smaknuti, ukloniti. Grmi u svome bespomoćnom bijesu. Zlo je prepoznalo ljepotu istine i dobrote. Mudraci s druge strane prihvaćaju mudrost i istinu Božju koja ih navodi da promjene smjer povratka. Nakon susreta s Bogom sve se mijenja. Važno ga je istinski susresti. Zato se čovjek klanja Bogu. Izražava time svoju poniznost i otvorenost za Boga. Izražava svoju vjernost i odanost. Potpuno predanje. Snaga utjelovljene Riječi je u šutnji naizgled bespomoćnog betlehemskog Djeteta, a zapravo svemoćnog vladara nad svim vladarima. Šutnjom je Dijete izazvalo poštovanje i klanjanje mudraca, a ne grmljavinom i prijetnjama. Tako će biti i tridesetak godina kasnije, kada će sa svojega križa šutnjom ispunjenom boli i patnjom, izazvati poganskog satnika i desnog razbojnika da povjeruju u Sina Božjega! Mudro je šutjeti, govorom se Boga neće naći, ali kada čovjek zašuti Bog progovara. „Za mudra čovjeka sve je riječ. On o svemu razmišlja i istražuje istinu: o sebi, o svemiru, o čovječanstvu, o Bogu, o životu, prekogrobnom, vječnom. Ali nije važno samo tražiti. Divno je – naći. No ni to nije dosta. Nađenomu se treba pokloniti. Razmislimo o toj – tako dobro dvoznačnoj – hrvatskoj riječi. 'Pokloniti se' ne znači samo sagnuti se, nekako kao sagnuti šiju, nego baš – pokloniti se, to jest darovati se. Komu?“ (fra Bonaventura Duda). Bogu i bližnjima. Zašto ne dopustiti Bogu da bude Bog, kad on želi biti Emanuel - Bog s nama? To je još jedna mudrost klanjanja Bogu, mudrost koja se krije u zajedništvu s Bogom. U ove svete božićne dane otvorimo se zajedno s trojicom mudraca mudrosti klanjanja Bogu: prinoseći svijet Bogu, prinoseći sebe Bogu i primajući zajedništvo od Boga.

 








All the contents on this site are copyrighted ©.