Blagdan Svete Obitelji - razmišlja p. Mislav Skelin

Uz liturgijska čitanja blagdana Svete Obitelji, razmišlja p. Mislav Skelin:

“A majka je njegova brižno čuvala sve ove uspomene u svom srcu…“ Majke i očevi velikih ljudi često ostaju u sjeni ili su jednostavno samo podatak u njihovim biografijama. Zato je zaista dirljiva pažnja i zanimanje koju evanđelist Luka pokazuje za uspomene koje je Marija čuvala u svom srcu i za njezine osjećaje. To je na prekrasan način znao prikazati Mel Gibson u svojem filmu „Pasija“. Hrvatskim čitateljima dobro poznati književnik Michael O'Brien bavi se i slikarstvom i često slika motive svakodnevnog života Svete obitelji koje prikazuje na osobito topao način.

Samo je jednoj osobi u povijesti bilo dano da promatra cijeli život Isusov očima njegove vlastite majke. Samo ga je ona poznavala na takav način. Čuvala je doživljaje Isusovog djetinjstva i odrastanja kako to inače očevi i majke čine i sjećaju ih se kada se događaju veliki i ključni trenuci i prijelazi u životima njihove djece. Samo je Mariji i Josipu bilo dano da s Isusom prođu tisuće trenutaka koje svaki roditelji prolazi dok mu dijete odrasta – svlačenja, oblačenja, hranjenja, uspavljivanja, kupanja, pričanja, smijanja, igranja, trčanja po dvorištu, učenja prvih riječi, molitava, slova i zanata. I Josip je očinski zauzet, u snu i na javi, proživljavao s Isusom sve što je trabalo proživjeti. Marija govori Isusu kako su njih dvoje bili žalosni u trenucima kada su pomislili da su ga izgubili. 

U tom je nazaretskome domu Isus napredovao u mudrosti, dobi i milosti i bio poslušan ocu i majci, Josipu i Mariji. Da, sam utjelovljeni Bog htio je rasti u skromnom domu jedne obitelji u poslušnosti roditeljima. I gotovo po ničemu se nije isticao. Po tome domu i gradu u kojem je odrastao, on će cijeloga života biti prepoznat kao Nazarećanin. I ono što je znakovito - danas, dvije tisuće godina poslije, džihadisti će na Bliskom istoku obilježavati obiteljske kuće kršćana arapskim znakom 'nun' želeći tako etiketirati one koji pripadaju Nazarećaninu.  

Zanimljivo, Sin Božji nije jednostavno u nekoj svijetu vidljivoj slavi sišao s neba i odmah započeo svoje poslanje spasenja svijeta. Zašto, ako je Bog svemoguć, i ako je i tako mogao napraviti? Rođenje i odrastanje u jednoj obitelji skromnih materijalnih mogućnosti, u zabiti tadašnjeg Rimskog Carstva, i onda još i u selendri te zabiti – Nazaretu – je li to Utjelovljenom Bogu zaista trebalo? Teško nam je zamisliti da netko moćan želi takve stvari. A svemogući Bog je ipak htio. Poslušnost, rast u dobi, mudrosti i milosti, prve molitve i hodočašća u Jeruzalemski hram bili su Isusova priprema za njegovo javno djelovanje koje će voditi do spasenja svijeta. Mogli bismo možda doći i na rub hereze i izreći misao kako je Isus u svojoj obitelji dobio osjećaj za sveto.

Pokušajmo si prikazati kako Josip i Marija uče Isusa prvim molitvama i osjećaju strahopoštovanja prema Ocu nebeskom i vidjet ćemo da nismo time izrekli ništa protiv našaga pravovjerja. U konkretnoj stvarnosti obitelj bi trebala biti zaista škola onoga dobroga i škola svetosti jer ono što se čovjeku ureže u srce u tom vremenu, ostaje na ovaj ili onaj način uvijek prisutno. Mnogi slučajevi u kojima nije uvijek tako ili nikada nije tako, samo nas još više podsjećaju da se borimo za to dobro i za tu svetost. Zato, brižno i sa zahvalnošću pazimo na vrijeme koje nam je dano da ga proživimo u obitelji.

Zadnjih godina, u našoj Domovini Hrvatskoj, može se zapaziti mnoštvo djevojaka i mladića koji se vrlo ozbiljno pripremaju za brak. Ti mladi vjernici koji razlučuju duhove vrlo brzo shvaćaju iz kojeg izvora dolaze duhovne silnice koje idu za tim da na mnoštvo načina razore obitelj. Nije im lako nositi se s materijalnom neizvjesnošću ali računaju najozbiljnije s Bogom i s Katoličkom crkvom. Velik je to znak nade.