Sudski postupak u Vatikanu i sloboda tiska

Jedan od vidika o kojemu se ovih dana mnogo raspravlja, vezano uz sudski postupak o nezakonitom objavljivanju povjerljivih dokumenata, koji je u tijeku u Vatikanu, odnosi se na poziv na sud upućen dvojici novinara, te na pitanje je li to protivno poštovanju načela slobode tiska. Na to se, u razgovoru za našu radijsku postaju, osvrnuo ugledni pravnik, prof. Cesare Mirabelli, bivši dugogodišnji sudac talijanskoga Ustavnog suda i njegov predsjednik, a sada glavni savjetnik Države Grada Vatikana.

Ne mislim da taj sudski postupak, u kojemu su na optuženičkoj klupi, među ostalima, i novinari Nuzzi i Fittipaldi, stavlja u sumnju slobodu tiska, jer je ona svejedno zajamčena – kazao je profesor te napomenuo da sud ima odlučiti jesu li ti dokumenti dobiveni na pravilan način; odnosno, jesu li to kažnjiva djela, jesu li novinari sudjelovali u nezakonitom uzimanju dokumenata.

Osvrnuvši se na riječi promicatelja pravde Zannottija, koji je objasnio da ih se ne tereti za objavljivanje vijesti ili klevetu, nego za način na koji su došli do dokumenata, prof. Mirabelli je kazao da ako je taj način po sebi kažnjivo djelo, onda se to kažnjivo djelo može i kazniti. To pak ne znači – dodao je – da postoji zabrana ili ograničenje istraživačkoga novinarstva, (…) koje, međutim, ne znači da se dokumenti mogu stjecati kažnjivim djelima ili narudžbama, kako bi se potom informacije objavile.

Sloboda tiska zacijelo obuhvaća slobodu očitovanja mišljenja, slobodu izražavanja suda, objavljivanja djelâ ili dokumenata; ali kada se to odnosi na sigurnost države ili na druge čimbenike koji se odnose na povjerljive radnje ili dokumente, može biti nekih ograničenja – objasnio je prof. Mirabelli te dodao –Ograničavanje slobode stoga ne znači kršenje slobode informiranja. Tu postoji također čimbenik koji se odnosi na način na koji je dokumentacija pribavljena – kao u ovom slučaju – ili pak na narav nekih informacija koje bi mogle biti povjerljive.

Što se pak tiče primjedbi da su spomenuti novinari nepravedno podvrgnuti sudskom postupku, i to na temelju 21. i 51. članka talijanskoga Ustava, koji štite slobodu tiska i novinara koji ima pravo na izvještavanje, prof. Mirabelli je kazao da valja uzeti u obzir da se nalazimo u drugoj državi, u Državi Grada Vatikana, te stoga nije moguće pozivati se na članke talijanskoga Ustava. Ali, sloboda izražavanja zajamčena je i u Državi Gradu Vatikanu, na temelju njezinih načela.

To ne znači da ne može doći do kaznene odredbe ako se sloboda neprikladno rabi – objasnio je profesor te dodao – Ako, primjerice u tisku povrijedim čast drugih osoba, ili ako se postavim klevetnički, ako objavim vijesti koje su potpuno klevetničke, sigurno je da mogu biti kazneno progonjen; u tom smo slučaju izvan provedbe slobode tiska i slobode izražavanja mišljenja.

Napomenuvši potom da se u ovom sudskom postupku ne želi proturječiti pravu na izražavanje vlastita mišljenja, nego progoniti kazneno djelo koje je predviđeno vatikanskim kaznenim zakonom, bivši je sudac talijanskoga Ustavnog suda istaknuo da mnoga zakonodavstva predviđaju kaznu u slučaju krađe dokumenata koji se odnose na život države, a koji pravni sustav ima dužnost na neki način zaštititi.

Na novinarovu primjedbu da to znači da je riječ o postupku koji se vodi unutar pravne države, prof. Mirabelli je istaknuo da je riječ o javnom postupku u kojemu postoji sudac, postoji tužiteljstvo i obrana, koji predstavljaju svoje dokaze koje će sud procijeniti. Čini mi se stoga da postoje sva jamstva za pravedan postupak – primijetio je profesor. Prekršaj je predviđen, odnosno kažnjiv, prema zakonu koji je donesen prije, u odnosu na počinjeno djelo. Potrebno je zajamčiti da ne postoji retroaktivna primjena kaznenoga zakona; u ovom slučaju nemamo retroaktivnoga kaznenog zakona koji kažnjava djelâ za koja se smatra da su počinjena.

Osvrnuvši se pak na neke pretpostavke da je u ovom slučaju riječ o prekršaju utaje, profesor je kazao da je o utaji riječ kada se neke stvari pridobivaju kako bi se na njima zaradilo, znajući pritom da dolaze putem kažnjivoga djela. Ali, – kako je rekao – i to se može ustvrditi; u tom slučaju mislim da je riječ o kažnjivom djelu vjerojatno počinjenom na talijanskom teritoriju. Iako – dodao je – teritorijalni se problemi postavljaju na različite načine; ima, naime, kažnjivih djela za koje osoba može biti progonjena čak i ako ga je počinila u inozemstvu, ako se ono odnosi na interes države, i to bez obzira je li ga počinio građanin te države ili stranac.

Vezano uz primjedbe koje se mogu čuti, da se optuženici ne mogu braniti uz pomoć vlastitih odvjetnika, prof. Mirabelli je objasnio da branitelj treba biti upisan u odvjetničke registre dotične države, a u ovom je slučaju to Država Grad Vatikan. Zbog toga ne može biti branitelj netko tko nije upisan u te registre – objasnio je profesor. Na novinarovu primjedbu da taj sudski postupak nije presuda nego utvrđivanje činjenica, profesor je ponovno istaknuo da je riječ o javnom postupku koji svi pratimo. Samo će na kraju biti donesena presuda, koja će imati obrazloženje, i izrazit će razloge zbog kojih postoji kaznena odgovornost te stoga i osuda, ili pak da nema kaznene odgovornosti te će presuda biti oslobađajuća – rekao je na kraju prof. Mirabelli.