Svetkovina Krista Kralja - p. Siniša Štambuk

Tridesetičetvrta nedjelja kroz godinu posljednja je i zaključna u liturgijskoj godini. Svetkovina je to Krista – Kralja svega stvorenja. Među ovogodišnjim čitanjima predviđenim za sutra, nailazimo na evanđelje po Ivanu koje nas – uzevši uobzir spomenutu svetkovinu – u najmanju ruku zbunjuje. Čitanjem ovoga kratkog evanđeoskog odlomka, pred nama se otvara prizor u kojemu vidimo Isusa svezana i izudarana, pred Pilatom, koji ga ispituje. To je dan Isusove Muke. Za nekoliko sati bit će osuđen na smrt, raspet i pogubljen. Baš ništa u tom prizoru ne upućuje nas na Krista – Božjega Pomazanika, niti kralja ili kraljevanje! Nije li Crkva imala neki prikladniji evanđeoski tekst za ovu svetkovinu..?

Crkva svojim vjernicima – po Božjem evanđelju, sakramentima i po svojem Učiteljstvu, trajno nastoji uzdići pogled, s ovoga zemaljskog prema onom nebeskom. Nebesko je vječno, a zemaljsko prolazno. Bog savršeno dobro zna da smo ljudi, ali nam želi posvijestiti da smo kršćani – i kao takvi – pozvani na dostojanstvo djece Božje; da budemo Božji narod. Stoga naše prosuđivanje i življenje ne treba ostati na čisto ljudskoj razini, nego se – u suradnji s Božjom milošću – ima uzdići do više stvarnosti.

Ako ovaj evanđeoski prizor gledamo samo kroz svoje svakodnevno i ljudsko iskustvo, nećemo moći vidjeti ni Kralja niti njegovo kraljevanje nad svim stvorenim. Pilat je moćni rimski upravitelj i predstavnik Cezara, vjerojatno najmoćnijega imperatora na Zemlji, u ono vrijeme. Pred njim se na drugoj strani nalazi poniženi, izudarani i svezani Galilejac, optužen da se 'pravi kraljem' i time se izravno 'protivi Caru', a i židovskome Zakonu te stoga zaslužuje smrt. Ipak, za samo dva dana, taj siromašan galilejski stolar, nakon okrutne muke i smrti, ustat će kao slavni Pobjednik i Kralj, što kršćani vjeruju i za što svjedoče već više od 2000 godina.

Dijalog Isusa i Pilata uvodi nas u istinu: Isus nije kralj na ljudski i zemaljski način. Ovozemni kraljevi umiru i njihova kraljevstva prolaze i nestaju; i to je povijesno provjerljivo. Kristovo kraljevstvo je pak mnogo veće i uzvišenije. To je kraljevstvo i kraljevanje nad svime što je Bog stvorio i kraljevstvo koje nema kraja.

Isus i Pilatu i svijetu jasno kaže: Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Time kaže da njegovo kraljevstvo nije ograničeno, prolazno i propadljivo, nego sveopće i vječno. Isus kaže još jednu stvar: došao je posvjedočiti za istinu. O kojoj to istini Isus govori i za koju je to istinu došao posvjedočiti i kako?

Ako proučimo Isusovo javno djelovanje i promišljamo nad njegovim riječima, počinjemo nazirati o čemu je riječ. Isus od prvoga dana naviješta Božje kraljevstvo, naviješta Boga koji je čovjeku blizak; Oca koji ljubi čovjeka i poziva ga – po Kristu, svome Sinu – u svoje kraljevstvo. Isus za sebe kaže da je Istina: onaj tko je od istine, sluša njegov glas. Pogledamo li kako je Isus posvjedočio tu istinu o Ocu i o kraljevstvu, nameće nam se – barem u svjetlu ovonedjeljnog evanđelja – samo jedan odgovor: svojim životom – On sam je svjedočanstvo! Nakon svjedočanstva Istine o Bogu i o Kraljevstvu, Otac sam svjedoči za svoju Istinu, uskrisivši Isusa od mrtvih...

I danas su mnogi ljudi izvrgnuti moćnicima ovoga svijeta. Bivaju poniženi, s njima se trguje, zlostavlja ih se i ponižava; osuđuju ih i bivaju pogubljeni. Mnogi ljudi danas – poput Pilata – teže prema moći i slavi ovoga svijeta. Daju se zavesti novcem, ljepotom, moći i slavom ovoga svijeta. Isus koji je i Istina i Kraljevstvo, poziva nas besplatno k Sebi. Jedina 'moneta' kojom možemo po vjeri postići kraljevstvo, jest milosrdna ljubav. Krist Kralj te s ljubavlju poziva. Želiš li kraljevati na način ovoga svijeta, privremeno i ograničeno ili pak s Kristom i vječno. Kakav je tvoj odgovor Kristu Kralju, dragi slušatelju?