30. nedjelja kroz godinu - razmišlja pater Alan Modrić

U našem vremenu svjedoci smo toga što može ljudskome rodu donijeti i priskrbiti sljepoća srca i uma pojedinaca, društvenih grupa, cijelih naroda. Toliki ratovi, sukobi, nepravde, ugnjetavanja, prisilne emigracije, siromaštvo, zlostavljanja slabih i nezaštićenih uzrokovani su time što ne vidimo u drugoj osobi brata ili sestru, nego protivnika i neprijatelja. Razlog što smo nerijetko očajni, beznadni i depresivni stoji u tome što su nam vlastiti grijesi, propusti ili nesretne okolnosti života zamaglile pogled srca i duše zbog čega više ne vidimo i ne percipiramo dobro i objektivno svijet oko sebe što u konačnici dovodi do svih onih nesretnih i zlih situacija koje smo prije spomenuli. Kako se sljepoća duha liječi i što nam donosi ozdravljenje od nje iznose nam misna čitanja 30. nedjelje kroz godinu.

Prvo čitanje je odlomak „Knjige utjehe“ proroka Jeremije u kojemu prorok ulijeva nadu Izraelcima odvedenim u asirsko izgnanstvo. U ovom odlomku nema prijetnji kao što je inače karakteristično za proročke knjige, nego se govori o spasenju Izraela. Prorok poziva na radost koja izvire iz nutrine, ali zatim izbija na van, postaje skupna i pretvara se u hvalu i zahvalu. Bog pruža svoju utjehu „ostatku“ Izraelovu, i sam vodi „slijepe i hrome“. Ova slika nekada moćnog i uglednog naroda ukazuje nerijetko na naše stanje: dok smo puni sebe i mislimo da ne možemo pasti, u biti tada smo sve više u ropstvu; a kada padnemo, onda nas iz toga ne može izvući naša ili nečija tuđa snaga, nego samo milost Božja, koja nas tako slijepe i hrome vodi k ozdravljenju i svjetlosti.

         Drugo čitanje iz Poslanice Hebrejima nastavlja govor o Velikom svećeniku, započet protekle nedjelje. Isus Krist prinosi žrtvu pomirnicu za grijehe da oslobodi čovječanstvo od grijeha. Naglasak je stavljen posebno na čovještvo Velikog svećenika Krista. On shvaća i suosjeća s našim patnjama budući ih je sam iskusio u svom životu. Navodeći dva klasična mesijanska mjesta (Ps 2 i Ps 110), pisac predstavlja Krista uskrsloga kao sredstvo oslobođenja od bijede i slabosti čovječanstva. Isus prima dostojanstvo svećenstva od Boga, ali budući da je vječni Sin, ima vječno svećenstvo, svećenik je po redu Melkisedekovu, te nadilazi levitsko, starozavjetno svećenstvo.

Evanđelje nam donosi izlječenje slijepca Bartimeja. Pod izvanjskim fizičkim izlječenjem krije se dublji mesijanski znak. U dvaput ponovljenom zazivu sljepac viče:“Sine Davidov!“ što izriče mesijansku nadu. Njegov vapaj i molba:“Učitelju moj, da progledam“ simbolizira naše molitve i uzvike kojima vapimo za pomoći. Kada se mi sami dovedemo ili nas netko drugi dovede u situaciju da ne vidimo više izlaza niti svijetlosti u našim životima, iz dna duše se k Nebu upućuje molba da oči našega duha vide ljepotu i raskoš slave Božje koja se očituje u istinskome miru, radosti, snazi i utjesi. Takva molba ne biva ušutkana niti od onih kojima je ona neugodna, kao što je neugodna i mnoštvu iz Evanđelja, jer ukazuje na činjenicu da mi bez Boga ne možemo učiniti ništa, a to je istina koja današnjem sekulariziranom svijetu jako smeta. Isus kao odgovor hvali Bartimejovu vjeru koja dovodi nekadašnjeg slijepca do jedne zanimljive reakcije:“progleda i uputi se za njim“. Bartimej simbolizira i predstavlja put kojim čovjek mora proći da bi od sljepoće duha došao do Kristova svijetla. On, koji je poput mnogih drugih živio u duhovnom mraku, biva izliječen od onoga koji je savršeno svijetlo i izgoni svaki mrak. I ne treba onda čuditi da nakon takvog obraćenja duha i života očekivana reakcija jest nasljedovanje Krista koji odlazi u Jeruzalem da poput Velikog svećenika prinese samog sebe kao žrtvu pomirnicu čovječanstva s Ocem, te kroz smrt uđe u svoju slavu. Tako smo i mi, koji smo kršteni u Isusovo ime, pozvani da progledamo i uputimo se za našim Učiteljem. Moguće je da ćemo dolaziti u situacije privremene zasljepljenosti, ali tada trebamo vapiti Gospodinu da nam vrati vid duha i srca kako bismo mogli već sada, barem djelomično i nesavršeno, vidjeti ljepote njegovog Kraljevstva. Neka nas na tome putu nasljedovanja Onoga Jedinoga koji nam može povratiti nutarnji vid prati i čuva moćni zagovor naše nebeske Majke, Blažene Djevice Marije.