Papina homilija na misi otvorenja Sinode

Crkva je pozvana ostvariti svoje poslanje u vjernosti, istini i ljubavi – rekao je Sveti Otac jutros u propovijedi na misi otvorenja Redovne biskupske sinode o obitelji, u bazilici Svetoga Petra. Papa se dotakao misnih čitanja koja su bila usredotočena na tri teme: osamljenost, ljubav između muškarca i žene; i obitelj.

Govoreći o samoći, Papa je istaknuo da se Adam, i pored svoje nadmoći i vlasti nad ostalim stvorenjima, ipak, osjećao usamljenim. Dramu samoće je doživjelo i bezbroj osoba našeg vremena. Tu su starije i napuštene osobe; udovice i udovci; mnogi muškarci i žene koje su napustili njihovi bračni drugovi; svi oni koji se osjećaju neshvaćenima i koje nitko ne čuje; zatim selioci i izbjeglice, ali i toliki mladi koji su žrtve kulture konzumerizma, iskoristivosti i odbacivanja.

Papa nije propustio ukazati na paradoks globaliziranog svijeta kojem sve više nedostaje toplina doma i obitelji; koji proživljava duboku i sve veću nutarnju prazninu; koji ima mnoga zadovoljstva, ali malo ljubavi; mnogo slobodnjaštva, ali malo slobode.

Naše je iskustvo – nastavio je Papa – poput Adamova: tolika moć, a u isto vrijeme tolika usamljenost i ranjivost. Ljudi su sve manje sposobni zasnovati čvrst i plodan odnos ljubavi. Na ljubav, koja je vjerna, savjesna, stabilna i plodonosna, sve se više gleda kao na čudni ostatak iz prošlosti.

Govoreći zatim o ljubavi između muškarca i žene, Papa je ustvrdio da Biblijske riječi Nije dobro da čovjek bude sam: načinit ću mu pomoć kao što je on pokazuju da čovjekovo srce ništa toliko ne usrećuje kao drugo, njemu slično srce, koje ga voli i oslobađa osamljenosti. Muškarac i žena su stvoreni za sreću, da zajedno hode i da se nadopunjuju; da vole i budu voljeni; da se plodnost njihove ljubavi odjelotvori u djeci. Na lukavo postavljeno mu pitanje pred mnoštvom, koje razvod prakticira kao ustaljen i nepovrediv običaj, Isus upućuje na početak stvaranja, čime je ponovno uspostavio izvorni red  – rekao je Papa.

Osvrćući se pak na temu obitelji, istaknuo je Isususove riječi: Što, dakle, Bog združi, čovjek neka ne rastavlja. To je poticaj vjernicima da prevladaju svaki oblik individualizma i legalizma. Samo u svjetlu 'ludosti' i besplatnosti Isusove vazmene ljubavi, ludost besplatne, isključive i doživotne bračne ljubavi, nalazi svoj smisao – rekao je Sveti Otac. Zatim je kazao da je – u ovom iznimno teškom društvenom i bračnom kontekstu – Crkva pozvana ostvariti svoje poslanje u vjernosti, istini i ljubavi. U vjernosti svome Učitelju kao glas koji se diže u obranu vjernosti ljubavi; u obranu svetosti svakog ljudskog života te jedinstva i nerazrješivosti braka, kao znakova Božje milosti i čovjekove sposobnosti da istinski ljubi.

Crkva  svoje poslanje ostvaruje u istini koja se ne suobličuje prolaznoj modi, niti prevladavajućem mišljenju; koja čovjeka štiti od napasti samodostatnosti; od napasti da plodnu ljubav prometne u neplodan egoizam, a vjerno jedinstvo u privremene veze. Crkva je svoje poslanje živi u ljubavi koja ne optužuje, nego traži i pomazuje ranjene parove uljem prihvaćanja i milosrđa; ona je 'poljska bolnica' otvorenih vrata, za prihvat svih koji pokucaju tražeći pomoć i podršku; treba izaći izvan vlastitih ograda, ususret drugima, kako bi hodila uz bok ranjenom čovječanstvu; usvojila ga i povela k izvoru spasenja – Kazao je na koncu Papa.