Dvadeset sedma nedjelja kroz godinu - p. Alan Modrić

Promatrajući ovaj današnji svijet nemoguće je izbjeći pitanje zbog čega se događaju sve one nemile stvari koje vidimo na televiziji, novinama, internetu, čujemo na radiju, u razgovorima s ljudima. Zbog čega imamo ratove, nasilja, svađe, i sve drugo što naš osobni život ili život drugih ljudi čini teškim ili upravo nepodnošljivim? Odgovor možemo naći promatrajući prirodu: kao što biljke, ako imaju nezdravi korijen, prije ili kasnije uvenu, tako i čovjek ako ima zaražene i nezdrave korijene donosi i zaražene i nezdrave plodove. Za biljke znamo da im se korijeni nalaze u zemlji, da iz nje crpe hranu, vodu i životnu snagu. A odakle mi, pripadnici ljudskog roda, crpimo životnu snagu i energiju, gdje se nalaze naši korijeni? Njih nalazimo u ljudskoj obitelji, i kakvi su korijeni zasađeni i njegovani u toj obitelji, takvi korijeni prate čovjeka u načelu cijeli njegov život. Odgoj i osobnu izgradnju kakvu dobijemo u obitelji, takva nas prati cijeli naš život, utječe na naše obrazovanje, posao, međuljudske odnose, ljubav, formaciju naše vlastite obitelji, uglavnom u pogledu svega toga doista vrijedi ona narodna poslovica: „Što kolijevka odljulja, to lopata zakopa“. Imajući u vidu već bezbroj puta ponavljanu formulaciju da se obitelj 21. stoljeća nalazi u ozbiljnoj krizi ne čudimo se onda što imamo tolike ratove, sukobe, mržnje, zavisti, i sve druge oblike zala za koje možemo naći uvelike razloge u krizi današnje obitelji. Ne bez razloga upravo na 27. nedjelju kroz godinu, sutra, 4. listopada 2015. započinje Sinoda biskupa o obitelji na kojoj izabrani biskupi trebaju razmišljati i raspravljati o obitelji, i donijeti preporuke kako se treba u budućnosti odvijati pastoral obitelji kako bi se koliko-toliko smanjila patnja na ovome svijetu. Za početak te Sinode od velike pomoći i nadahnuća biti će i misna čitanja koja slušamo na 27. nedjelju kroz godinu, a koja se ponajprije odnose na odnos koji stoji u temelju ljudske obitelji: odnos muškarca i žene.

Prvo misno čitanje i odlomak Evanđelja su duboko povezani. Tako nam prvo čitanje donosi odlomak iz knjige Postanka u kojem je odnos muškarca i žene, temelj društva, iznesen u slici uzvišene bračne ljubavi, ljubavi muža prema svojoj ženi. Čovjek se na zemlji osjeća usamljen, pa Bog odlučuje stvoriti mu pomoć. Najprije Bog predočava čovjeku čar svemira i životinjskog carstva. I danas čovjek putem znanosti, tehnike i kulture prodire u tajne materije, prirode i energije, što je u prvom misnom čitanju oslikano riječima:”nadjenuti ime”. Međutim, čovjek se i dalje osjeća usamljen i nepotpun i Bog mu dovodi ženu. Pojavom žene nestaje samoća. Bolovi, radosti, tjeskobe, mučna pitanja prenose se u srce drugog stvorenja, ali koje je “pomoć kao što je on”. I čovjek zapjeva prvu ljubavnu pjesmu, koja neće prestati odjekivati kroz prostor i vrijeme:”Evo kosti od moje kosti, meso od mesa mojega! Ženom neka se zove, od Čovjeka kada je uzeta!” U hebrejskom muž i žena su ista riječ u muškom i ženskom rodu. Među njima stvara se zajedništvo, jedinstvo tako duboko da postaju “jedno tijelo”. Stvarajući ženu, Bog uzima od čovjeka “rebro” da označi veličinu i dostojanstvo žene, ravnopravnost i istu narav. Ako ovaj međusobni odnos muža i žene napukne, prestane razgovor, sporazumijevanja i ljubav, i čovjek se vraća u svoju osamljenost, a s njome pada u patnju i otuđenost koja rađa mnogim zlima.

Markovo evanđelje koje slušamo na 27. nedjelju kroz godinu donosi nam teologiju ženidbe i dijete kao subjekt pouke starijima. Farizeji dolaze Isusu da ga kušaju u veoma složenom pitanju, o kojem se židovske škole u tim vremenima među sobom razilaze, kako, naime, shvatiti rastavu braka. Isus se ne poziva na razna tumačenja, nego na temeljnu normu u stvaranju:”Muško i žensko stvori ih… i dvoje njih bit će jedno tijelo.” Isus se poziva na idealni naum Božji, po kojem treba mjeriti i vrednovati kršćanski brak. Ideal ukazuje na posvemašnje darivanje koje ne može biti raskinuto zapovijeđu, pa bila to i Mojsijeva zapovijed. Isus ističe neraskidivost braka što znači slobodu i puninu ljubavi, i u takvom braku dijete se prihvaća kao dar ljubavi, dar Boga, kao samoga Isusa Krista koji u djetetu poučava starije kako treba prihvatiti Kraljevstvo Božje u poniznosti, otvorenosti, ljubavi.

I upravo su djeca oni koji najviše pate i stradaju zbog krize današnjih obitelji, zbog nezdravih korijena u obitelji. Kada je odnos majke i oca narušen, to najviše pogađa one najmanje, najslabije i najosjetljivije, i te rane onda se protežu kroz ljudski život dok ih Božja milost ne izliječi. I zbog toga je tolika važnost Sinode biskupa: ona će ponajprije raspravljati o pastoralnim rješenjima koja trebaju spriječiti, a ne liječiti, istaknuti vrijednost, ljepotu i bogatstvo braka između muškarca i žene, a ne toliko negativne situacije. Jasno, treba voditi računa i o onima koji su doživjeli brodolom braka, kako mi vjernici ne bi imali mentalitet starijeg brata iz prispodobe o razmetnom sinu, nego mentalitet milosrdnog oca koji prima svoju djecu u očinsko naručje, ne zanemarujući istodobno i vječnu istinu da je Bog stvorio muško i žensko kako bi njih dvoje postalo jedno, nerazdjeljivo tijelo. Zbog toga molimo Oca nebeskoga i njegovog Jedinorođenog Sina da blagoslove predstojeću Sinodu kako bi naši biskupi bili vođeni Božjim duhom. Neka ih u njihovom radu i služenju prati i zagovor i molitva Blažene Djevice Marije koju posebno častimo u mjesecu listopadu, a koja je svojim životom svima nama pokazala i posvjedočila ljepotu bračnog i obiteljskog života.