Osvrt na izložbu »Da Vinci – genij i njegovi izumi«

Osvrt na izložbu »Da Vinci – genij i njegovi izumi« pripremio i govori Marito Mihovil Letica.

Leonardo da Vinci je među svekolikim pukom u Hrvatskoj i svijetu ponajprije znan kao veliki renesansni slikar. Gotovo svi znaju za njegova remek-djela »Posljednja večera« i »Mona Lisa«. No Leonardo je znatno više od znamenitoga slikara.

Naime, u pismu milanskomu vojvodi Lodovicu Sforzi, u čiju će službu ući 1482. i u njoj ostati do 1499., Leonardo da Vinci između ostaloga samosvjesno kaže da zna konstruirati razne vrste mostova i fortifikacijskih objekata, također topove, bombarde, strojnice, katapulte, oklopna vozila i druge vojne strojeve, zatim brodove što rone ispod površine vode, naprave pomoću kojih čovjek može letjeti; k tome kaže da umije svirati i graditi glazbene instrumente, izrađivati skulpture i slikati. A sve to bijaše istina. Zaista, sa svojih svestranih interesa te mnogovrsnih znanja i umijeća izuzetno visokih dosega, pri čemu su iskazane brojne značajke čiste genijalnosti – Leonardo da Vinci je ne samo izrazit primjer renesansnoga univerzalnog čovjeka (tal. »uomo universale«) nego i jedan od najvećih umjetnika u cjelokupnoj povijesti čovječanstva.

O tome osobito zorno, vjerodostojno i poučno govori izložba »Da Vinci – genij i njegovi izumi«, koja je postavljena u Kineskome paviljonu na Zagrebačkom velesajmu. Riječ je o izložbi koja putuje svijetom te svugdje nailazi na golem interes. Valja istaknuti to da je u Zagrebu trebala prema prvotnoj namjeri trajati od 22. travnja do 16. kolovoza, ali je produžena, zbog velika zanimanja posjetitelja, do 15. studenoga 2015.

Organizator je u kratkome opisu izložbe napisao:

»Izložba 'Da Vinci – genij i njegovi izumi' – slavi univerzalnog genija Leonarda da Vincija kao izumitelja, inženjera, znanstvenika, anatomista, arhitekta, kipara, filozofa i, na kraju, ali ne manje važno, renesansnog umjetnika. / Premda najpoznatiji kao umjetnik, Leonardo da Vinci bio je izumitelj i čovjek beskrajne radoznalosti i inovativnosti. Nakon proučavanja njegova djela 'Codici Vinciani', držeći se svih Leonardovih naputaka, grupa stručnjaka i vještih majstora iz Firence u Italiji, uspjela je proizvesti interaktivne strojeve u realnoj veličini uporabom istih materijala koje je Leonardo da Vinci u svoje doba imao na raspolaganju, [...] / Strojevi su podijeljeni u četiri grupe u ovisnosti o primjeni u odnosu na elemente: zrak, vodu, zemlju i vatru, kojima je Leonardo da Vinci bio snažno nadahnut. Izlošci obuhvaćaju takve vizionarske izume kao što su helikopter, jednostavna preteča padobrana, zmaj za letenje, oklopno vozilo, pogonski prijenos, bicikl, automobil, podmornica, tiskarski stroj, hidraulična pila, projektil, vertikalna bušilica, stotinama godina prije nego su se njihovi izumitelji rodili. Pored objašnjenja i priloženih skica modela, Leonardovi su projekti obogaćeni originalnim citatima iz njegova doba. / Izložba 'Genij i njegovi izumi' nudi mnogo više od tek 80 izumljenih strojeva. Tu su i reprodukcije Leonardovih najpoznatijih slika i crteža, anatomskih studija i njegovih slavnih kodeksa (kolekcija crteža i zabilješki). / [...]«

Zanimljivim biva napomenuti da je Leonardo da Vinci do zamislî za većinu svojih izuma došao promatrajući smjerokazne uzore u prirodi, gdjeno je vidio oprimjerene istinu i ljepotu. Primjerice, do ideje za oklopljeno bojno vozilo Leonardo dospje promatrajući kornjaču, za letala mu uzor bijahu kukci i ptice, za brodove i ronilice ribe, za padobran list ili latica cvijeta što zbog otpora zraka usporeno padaju na zemlju... Leonardo je napisao: »Ljubazna priroda pobrine se za to da posvuda po svijetu pronađeš nešto od čega možeš naučiti.«

Konstrukciju padobrana i njegovo uporabno svojstvo opisao je Leonardo ovako: »Ako čovjek ima šator čija je svaka stranica dvanaest dužina ruke široka i dvanaest dužina ruke visoka, on može skočiti s bilo koje visine a da se ne ozlijedi.« No nema nikavih podataka o tome je li Leonardov padobran realiziran i oproban, je li netko pomoću njega skočio. Prema poznatim podatcima prvi je skakao padobranom čanadski biskup Faust Vrančić, rođen u Šibeniku 1551., 32 godine nakon Leonardove smrti. Naime, engleski povjesničar Charles J. Wilkins opisao je Vrančićeve skokove padobranom s tornja u Veneciji 1617., a mogu se pronaći i podatci da je Faust nakon toga skakao s tornjeva u Bologni.

Nadalje, na dotičnoj su izložbi vjerne reprodukcije mnogih Leonardovih crteža ljudskoga tijela te anatomskih studija čovjekovih vanjskih i unutarnjih organa. Glede Leonardova slikarstva, kojim je visoka renesansa dosegnula vrhunac, predočene su dojmljive reprodukcije njegovih djela od kojih ću spomenuti tri: »Dama s hermelinom«, ulje na dasci s konca 15. stoljeća; zatim »Mona Lisa«, poznata i kao »La Gioconda«, također ulje na dasci, djelo na kojemu je Leonardo radio od 1503. do 1506.; te zidna slika »Posljednja večera«, koja se nalazi u blagovaonici samostana »Santa Maria delle Grazie« u Milanu.

Na izložbi je uvjerljivim popratnim tekstom objašnjeno da »Posljednja večera«, usuprot gotovo uvriježenome mišljenju, nije freska. Naime, tehnici freska naziv dohodi od talijanske riječi »fresco«, u značenju 'svježe'. Freskalne boje dolaze na vlažnu žbuku (koja se nanosi dio po dio); sušenjem pigment prodire duboko u žbuku, čime slika biva izuzetno otpornom i trajnom. Freska dakle zahtijeva veliku brzinu slikanja. A Leonardo je na slici »Posljednja večera« radio razmjerno dugo: od 1495. do 1498. Boju, uljnu temperu na bazi lanenoga ulja i jaja, nanosio je na suhu žbuku; stoga nije posrijedi tehnika »fresco«, nego tehnika slikanja na suhome zidu, poznata kao »al secco«.

Zidna slika »Posljednja večera«, dimenzija 4,6 x 8,8 m, dinamična je kompozicija okupljena oko središnjeg lika – Isusa Krista. Krist mirno proriče da će ga jedan od njegovih učenika izdati (usp. Iv 13,21), a učenici na njegove riječi reagiraju dramatskim uzbuđenjem koje se iskazuje snažnim afektivnim gestama.

Naposljetku nekoliko rečenica o Leonardovu životu: univerzalni renesansni genij i vizionar rođen je 15. travnja 1452. u Vinci nadomak Firence, gdje mu je učitelj slikarstva Andrea del Verrocchio; potom biva u višedesetljetnoj službi kod talijanskih velikaša, Lodovica Sforze u Milanu, Cesara Borgie u Rimu i drugdje; pred kraj života, 1517., na poziv francuskoga kralja Franje I. odlazi u Francusku, gdje umire u dvorcu u Ambroiseu 2. svibnja 1519. Na Leonardov je život posve primjenjiva njegova misao koja se nahodi u Leonardovim »Književnim i filozofskim ulomcima« (III,41): »Kao što dobro iskorišten dan dariva ugodan san, tako i dobro proživljen život dariva smirenu smrt.«

Dragi slušatelji, uz svesrdnu preporuku zagrebačke izložbe »Da Vinci – genij i njegovi izumi«, najavljujem sljedeći prilog: osvrt na Memorijalni centar »Faust Vrančić«, smješten na otoku Prviću kraj Šibenika. Posrijedi je osobit muzejski prostor posvećen biskupu Faustu Vrančiću, kojega s njegovih genijalnih tehničkih izuma i inovacija s pravom nazivaju »hrvatski Leonardo da Vinci«.