Papa u razgovoru za argentinski "Radio Milenium" o prijateljstvu, fundamentalizmu

U razgovoru Svetoga Oca i Marcela Figueroe, evangeličkog novinara za Radio Milenium u Buenos Airesu, istaknute su teme prijateljstva, susreta, dijaloga i skrbi za stvoreno. Papa je na početku istaknuo: „Ti evangelik i ja katolik, radimo zajedno za Isusa“. Ustvrdivši da „prijatelj nije samo poznanik“ – netko s kim se ugodno čavrlja – Papa je rekao da je „prijateljstvo nešto dublje“, upozoravajući na njegovo utilitarističko poimanje. Prijateljstvo znači pratiti drugoga u njegovom životu – istaknuo je, napominjući kako se istinska prijateljstva rađaju spontano.

Prema mišljenju Svetoga Oca, oznaka je dobroga prijateljstva da pri susretu osobe koju možda dugo nismo vidjeli, osjetimo kao da smo se jučer vidjeli. „To je vrlo ljudska karakteristika prijateljstva“ – rekao je. Stav Boga prema svome narodu, prije svega, ispunjen je očinskim afektima, ali i prijateljstvom. Podsjećajući na Isusove riječi učenicima na posljednjoj večeri: „Ne zovem vas slugama, već prijateljima“, Papa je objasnio kako to znači da trebamo dopustiti da nas zove svojim prijateljima, jer – kako je rekao – pred Isusovom riječi, koja te naziva prijateljem, ili to ne razumiješ ili otvaraš svoje srce prijateljskom dijalogu.

Govoreći zatim o hitnoj potrebi susreta, dijaloga i prijateljstva među različitim vjerama, papa je Franjo ponovio da je uz kulturu prijateljstva potrebno izgrađivati kulturu susreta, to jest bratstva i ne osuđivanja, jer „Bog je jedini sudac“. Govoreći zatim o „fundamentalistima“ koji „žele razarati jer su vjerni ideji, a ne stvarnosti“, Papa je upozorio na opasnost gubitaka horizonta, što uzrokuje zatvaranje u vlastita uvjerenja i ideologije. To je zid i stoga nema susreta – istaknuo je.

Govoreći pak o važnosti susreta i podsjećajući na njegove geste kad se približava vjernicima kako bi ih zagrlio, novinar je Svetoga Oca upitao kako te trenutke doživljava. „Osjećam potrebu približiti se, potrebu blizine“ – odgovorio je Papa, ističući da u susretu s narodom osjeća Isusov zagrljaj. Napomenuo je da nije samo on koji nešto daje, već da i od ljudi puno toga prima. Imam potrebu za vjernicima – oni su mi dar, daruju mi svoj život – objasnio je, dodajući: Svećenik treba biti most, to jest graditi mostove, a ne izolirati se. To vrijedi i za biskupe i Papu.  

Odgovarajući na pitanje osjeća li se primjerom i za druge vjerske vođe, papa je Franjo kazao da se ne radi o pružanju primjera, već o identitetu. „Osjećam se svećenikom, to mi spontano dolazi. U suprotnom bih bio crkveni zaposlenik“ – rekao je. Na primjedbu da je postao svjetska figura mira i susreta, napomenuo je: „Ja znam da sam grješnik i stoga govorim s Isusom i kažem mu: 'Kako je dobar narod prema meni'. Ali ono što je dobro u meni dugujem njemu. To je Božji dar.“

Novinar je zatim primijetio kako mnogi, uključujući ateiste, kažu: „Ja nisam katolik, ali mi je ovaj Papa simpatičan“, te upitao vidi li Sveti Otac svoje poslanje i izvan granica Crkve. „Pastir“ – odgovorio je Papa – „kojoj god vjeroispovijesti pripadao, nema granica. On je pastir i točka. No potrebno je boriti se protiv vlastitih sebičnosti – koje imam i ja – kako ne bi poništile ono što Isus traži od tebe kao pastira, to jest, biti usred njegova naroda“.

Na koncu je Sveti Otac progovorio o važnosti prijateljstva sa stvorenim i o svojoj enciklici Laudato si'. Očito zlorabimo stvoreno. Nismo mu prijatelji, već se prema njemu ponekad odnosimo kao prema najgorem neprijatelju. Zbog toga je potrebno osvijestiti se i suprotstaviti se prevladavajućem sustavu, koji je iz središta maknuo čovjeka i na njegovo mjesto stavio novac, što je dovelo do robovanja novcu i zanemarivanja stvorenoga, zanemarujući tako i Kralja stvorenjâ – kazao je Papa.